Evo, vidim da su se neki počeli pitati jesam li "i dalje" živ i zašto više ništa ne pišem pa je red da ponekad ipak nešto napišem

Danas je točno 2 godine od kako sam primio svoju posljednju kemoterapiju - to bi trebalo značiti da se ovo zlo koje je mene napalo sigurno neće vratiti jer sam svojevremeno pročitao da je ovaj "moj" tip Non-Hodgkina jedan od najagresivnijih tipova i da se zna vratiti u prve dvije godine nakon izlječenja - ako se ne vrati u prve dvije godine onda bi trebalo značiti da smo se zauvijek oprostili jedan od drugoga

Koliko mi je poznato, kontole će biti do istaka 5 godina od remisije, ali ja sam nekako već sada sasvim siguran da je "razvod" bio uspješan

Zanimljivo je spomenuti da su me brojni ljudi pitali što mislim da mi je najviše pomoglo u izlječenju - iako sam koristio brojne pripravke iz alternativne medicine, siguran sam da su mi najviše pomogle upravo kemoterapije - iako sam još mjesecima poslije zadnje kemoterapije osjećao brojne nuspojave Ali bitno je da su one odradile svoju primarnu svrhu i da sam ja danas ovdje sa svojom obitelji i prijateljima - radim punom parom i pravim planove za budućnost dok sam u 2015. godini planirao maksimalno 3 tjedna unaprijed (takvi su mi bili ciklusi između kemoterapija) Vjerujem i da su svi ovi alternativni pripravci pomogli (teško je utvrditi što i koliko je pomoglo), ali isto tako vjerujem da je jako bitno to što sam cijelo vrijeme nešto koristio pa su i svijest (i podsvijest) bili svjesni da radim nešto kako bih si pomogao, a siguran sam da to što "misle" svijest i podsvijest znači oko 99% u ovakvim slučajevima.

Što se tiče nuspojava, prvih nekoliko mjeseci nakon posljednje kemoterapije sam imao malih problema s pamćenjem (nisam se mogao sjetiti nekih jednostavnih stvari kao npr. doći iz točke A u točku B na području Zagreba iako sam znao da sam nebrojeno puta prije toga išao tom rutom), a i dosta mi je smetalo sunce (više za oči nego za samu kožu) - pamćenje je sada odlično, a sunce mi smeta sve manje i manje

I kao što rekoh, živim punim plućima kao prije, kujem planove za budućnost (prodajem stan i kupujem kuću) i trudim se živjeti kao da nikada ničega lošeg nije bilo

Nadam se da će tako moći i mnogi od Vas koji dolazite pročitati ono što sam pisao - želim svima Vama (ili Vašim bližnjima) koji se liječite od neke opake bolesti što brže i potpuno ozdravljenje uz molbu da budete što pozitivniji možete i da vjerujete da Vi možete pobijediti bolest koja Vas je napala.

Puno pozdrava svima i želim Vam svako dobro,
Robert

Oznake: Non-Hodgkin, remisija raka

Vječno je pitanje postoji li život poslije života ... Neki vjeruju da postoji, neki drugi da ne postoji, a ima i onih koji nisu sigurni ni u jedno ni u drugo ...

Da bismo dali odgovor na pitanje vjerujemo li u život poslije života, treba na to pitanje pogledati iz raznih smjerova i pitati se što uopće to pitanje znači ...

Recimo, ja smatram da je moj "život poslije života" počeo onog dana (10.12.2015.) kad sam dobio papir na kojemu je pisalo da sam se u potpunosti izliječio odnosno da je liječenjem postignuta potpuna remisija.

I svi su mi rekli da "sada moram pronaći nešto samo za sebe, za svoju dušu". Nešto poput planinarenja, šetnji prirodom i sl. I siguran sam da su mi svi dobro govorili (i još uvijek govore) - sigurno je da kad Vas zadesi nešto ovakvo i onda uspijete to zlo pobijediti, to nešto Vas mora trgnuti i upaliti sva zvona za uzbunu. Čovjek se mora osvrnuti unatrag i pokušati prepoznati sve znakove koje nam je tijelo slalo kako bismo shvatili da će do tako nečega doći (dugogodišnji problemi sa žgaravicom upućuju na mnoge probleme, ali svakako i na kiselost organizma, nagli pad imuniteta zbog kojeg sam u posljednjih godinu-dvije često imao problema s aftama i herpesom na usnama i mnogi drugi), naučiti tako nešto prepoznavati u budućnosti i reagirati na vrijeme. Jer, nikako ne želimo da nam se tako nešto ponovi, zar ne?

Da se vratimo na "život poslije života" ...

Siguran sam da mnogi koji su imali bliski susret sa smrću (preživjeli prometnu nesreću ili bilo što drugo što je moglo završiti tragično, ali na njihovu sreću - nije ) imaju slično razmišljanje kao ja - sve ovo vrijeme nakon ozdravljenja mi je poklonjeno da zapravo uživam u životu i shvatim koliko život može biti prekrasan i božanstven, ali i da je nevjerojatno krhak ... Do sada sam ga nekako shvaćao "zdravo za gotovo" jer nisam shvaćao ovu krhkost - nekako sam mislio da se ovakve stvari događaju ljudima iz filmova i iz novinskih članaka, ali da se to meni ne može dogoditi (nažalost, vjerojatno nisam jedini)

U svakom slučaju, treba ŽIVJETI punim plućima, doslovno UŽIVATI u svakoj proživljenoj sekundi i pokušati napraviti od svoga života avanturu koje ćete se u starosti sa zadovoljstvom prisjećati i o čemu ćete imati što pričati djeci i unucima

Ja sam se u svojem "životu poslije života" odlučio vratiti svojim starim ljubavima - šahu i rukometu

U šahu već neko vrijeme uživam podučavajući svoju kćer (nadam se uskoro i sina), a od kraja prošle godine (od početka "života poslije života" :-)) podučavajući i u OŠ bana Josipa Jelačića u Podsusedu (a nešto malo i u vrtićkoj grupi Krijesnice u Podsusedu).

A ovoga sam vikenda proživljavao i svoju novu šahovsku mladost na međunarodnom šahovskom turniru Bjelovar Open 2016 na kojemu sam uspio "iskočiti" kao Iznenađenje turnira, a jedna od mojih partija je dobila epitet ljepotice kola

Može li čovjek poželjeti više od toga u prvoj godini nakon izlječenja?

A još kad k tome dodam da 03.09. idem na rukometni turnir braniti za veteransku ekipu gdje su sve igrači iz mojih mladih dana - to je upravo ono što su mi savjetovali i čega sam se objeručke prihvatio - odživjeti svoj "život poslije života" onako kako sam trebao živjeti i "život prije života", ali ga tada nisam previše ozbiljno shvaćao

Čudno je to da nas ovako nešto toliko trgne, a da nismo bili niti svjesni da nas je potrebno trgnuti - uljuljkamo se u taj naš "život prije života" i nekako imamo osjećaj da se stvari oko nas događaju same od sebe i s vremenom to tako prihvatimo (nažalost) ...

Mene je (na sreću dosta rano) ova bolest pošteno ošamarila i sada stvarno imam osjećaj DA ŽIVIM I UŽIVAM kako nisam dugo uživao

Da, sada definitivno živim jedan drugi život - SVOJ ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA

I hvala svima koji mi ga iz dana u dan uljepšavate

A jedna osoba koja mi je u posljednje vrijeme svakako uljepšala život je i g. Vlado Karagić svojom "Uspavankom iz Dervišage" koju ovdje moram podijeliti s Vama svima - u glavnoj ulozi je moja kćer Lea ( USPAVANKA IZ DERVIŠAGE )

Oznake: kemoterapija, šah, rukomet, život

Točno je godinu dana od prve kemoterapije - tada nisam znao što me čeka i kakve nuspojave mogu očekivati - a evo me, živ i zdrav

Prošle sam godine shvatio značenja mnogih izreka i uzrečica - između ostalih, i one "Što te ne ubije, to te ojača"

Kratak osvrt na proteklih 366 dana:
- pamtim samo lijepe trenutke (onih trenutaka kad mi je bila mučnina se doista slabije sjećam - nevjerojatno kako podsvijest to potisne u drugi ili treći plan)
- zapravo sam uživao jer sam većinu vremena bio sa svojom obitelji, a najviše sa svojim klincima
- vjerojatno se nikad nisam zdravije hranio kao tih 5 mjeseci dok sam primao kemoterapiju i 2 mjeseca prije toga dok sam se pripremao.

Sve u svemu, u konačnici bih mogao reći da je to bilo više pozitivno nego negativno iskustvo

Siguran sam da tako ne misle moja žena ili moji roditelji, ali sam siguran da je ovo moje iskustvo i njih ojačalo

Oznake: kemoterapija

Jedan vrlo koristan članak o tome koliko je šećer štetan i koliko on potiče rast tumorskih stanica ...

Bitno je prepoznati da se i ovdje navodi da se radi isključivo o rafiniranim šećerima, a ne o prirodnom šećeru koji se može naći npr. u voću jer postoje mnoga istraživanja koja su dokazala da tumorske stanice ne mogu koristiti nerafinirane šećere za svoj rast ...

KAKO ŠEĆERI HRANE TUMORE

Oznake: tumori, šećeri, fruktoza, glukoza, rafinirani šećeri

Kad ti liječnik postavi dijagnozu za bilo kakvu bolest (bila ona maligna ili ne), sigurno je da od toga dana samo čekaš onaj dan kad će ti isto tako reći da si izliječen ... Razmišljaš (usudio bih se reći "maštaš") o tome kako ćeš javiti obitelji i prijateljima, kako ćeš to proslaviti s bližnjima na najljepši mogući način ...

I onda se dogodi taj dan, a ti ne možeš sve to tako lijepo proslaviti jer imaš neku glupu virozu

I onda se viroza ne smiri nego prijeđe u nešto više od same viroze - upalu pluća ili nešto slično.

I tako sam ja pokupio nekakvu virozu tjedan dana prije nego sam saznao da sam se izliječio od ovog svog limfoma, a evo još ni sada nisam u potpunosti ozdravio (3 tjedna poslije). Čak štoviše, već tjedan dana ležim u bolnici i liječim se jer je viroza prešla u nešto ozbiljnije

Dijagnoza po primitku u bolnicu je upala pluća, a naknadno se nadovezala i upala sinusa. Na sreću, došao sam na vrijeme pa je sve dosta brzo stavljeno pod kontrolu i sutra bih trebao kući. Hvala Bogu, već sam se bio uplašio da ću morati ostati u bolnici za vrijeme Božića. U svojim maštanjima sigurno nisam zamišljao Božić u bolnici nego u Slavoniji s obitelji kao najljepši Božić do sada

Osobno mislim (a i neki doktori, ali nisu sigurni) da se ipak nije radilo o upali pluća nego samo o upali sinusa, a suhi kašalj koji me muči već 2 tjedna je sigurno posljedica one viroze. Da je ipak bila upala pluća možda bih morao ostati dulje u bolnici ...

U svakom slučaju, nije ugodno znati da još neko vrijeme nakon završetka liječenja (dok se imunološki sustav malo ne oporavi) navečer kad legneš spavati u svom krevetu ne možeš biti siguran da li ćeš se ujutro probuditi u tom istom krevetu ili u nekom krevetu na Hitnoj.

Valjda nam je tako grah pao Kažu sestre s Endokrinologije da svako malo nekoga od nas s Hematologije prebace iz Hitne njima na odjel. Očigledno je to nešto što se događa većem broju ljudi i to treba prihvatiti kao dio borbe s ovom bolešću (koje više nema, ali ostale su posljedice liječenja).

Kako bilo da bilo, bitno je ostati pozitivan u glavi i znati da se sve ovo može i mora pobijediti - JEDNOSTAVNO NEMA PREDAJE!

Veseli me činjenica da mi je dosta mojih "cimera", koji su terapije završili otprilike u isto vrijeme kad i ja, javilo da su im također nalazi potvrdili da se nalaze u POTPUNOJ REMISIJI. To je rečenica koju svatko s dijagnosticiranom malignom bolešću želi vidjeti na svom konačnom nalazu - TIJEKOM LIJEČENJA POSTIGNUTA JE POTPUNA REMISIJA !!!

Svi Vi koji čitate ove retke jer se nalazite u nekoj od faza kroz koju smo prošli moji "cimeri" i ja želim poručiti da odvažno podignete glavu, kažete tom čudu "JA SE TEBE NE BOJIM!", slobodno maštate o trenutku kad će Vam Vaš liječnik reći da ste ponovno zdrava osoba i da znate da se to može i mora dogoditi!

Bez obzira na sve nedaće koje će Vas zadesiti na putu do konačnog izliječenja (nema veze koliko teško podnosite terapiju, nema veze koliko puta ćete završiti na Hitnoj - bitno je da nema predaje i da sve izgurate do kraja) - zamišljajte si kako ćete ipak Vi biti ta osoba koja će nakon zadnjeg pregleda kod liječnika izaći i reći:

VENI, VIDI, VICI (dođoh, vidjeh, pobijedih)

I za kraj, jedna motivacijska pjesma - inače nisam fan Colonie i njihovih pjesama, ali ova pjesma pjeva i o nama (i Vama): COLONIA - SVIJET VOLI POBJEDNIKE

Oznake: upala pluća, upala sinusa, pneumonija, limfom

Kao što reče jedna draga kolegica - sada je i službeno od Rak-i-Ja ostalo samo JA

Nakon 5-6 mjeseci borbe + par mjeseci potrošenih na pretrage, nalazi PET/CT-a su potvrdili ono u što sam ja cijelo vrijeme čvrsto vjerovao, a to je da više NEMA ZNAKOVA METABOLIČKE AKTIVNOSTI MALIGNE BOLESTI

Zaključak je (na sreću sve većeg broja ljudi) da ni rakovi nisu što su nekad bili Prije 20-ak godina je to bila skoro pa smrtna presuda, a danas su kod nekih tipova tumora stope izlječenja čak više od 75% Među njih spadaju i limfomi (na moju sreću)

I dalje vjerujem (kao što sam to bezbroj puta čuo ove godine od svih dobronamjernih ljudi koji su mi željeli pomoći savjetom ili ponekom dobrom riječi) - 95% izlječenja je u glavi

U jednom članku na početku ove svoje "avanture" sam napisao da je potrebno tom čudu otvoreno reći "JA SE TEBE NE BOJIM!" i siguran sam da je to osnova za ovih 95%

Činjenica je da postoji veliki broj koji su se izliječili bez korištenja klasične medicine (kemoterapije, operacije, zračenje ...), ali ja sam se odmah u početku odlučio odlučio ići na kemoterapije tako da ja svoj uspjeh svakako moram zahvaliti klasičnoj medicini i kemoterapiji koja je i ovoga puta dokazala svoju učinkovitost kod ovakvog tipa maligne bolesti.

Lako je biti general poslije bitke ako si bitku preživio Teže je bilo voditi bitku, a posebice zbog toga što je teško pratiti napredak liječenja - svodi se na subjektivnu procjenu kako se osjećaš, a prilikom primanja kemoterapija osjećaš se svakako tijekom 3-tjednog intervala Od mučnina za vrijeme primanja kemoterapije i prvih par dana nakon toga, užasnih bolova svih mišića i kostiju kad "proradi" koštana srž par dana nakon primitka injekcije za poticaj rasta leukocita do osjećaja "kao da ništa nije bilo" zadnjih par dana prije primitka novog ciklusa kemoterapije. I onda opet sve ispočetka

I opet mislim da je lakše nama koji prolazimo (ili smo prošli) kroz sve to nego svima ostalima oko nas - supružnicima, djeci, roditeljima, braćama/sestrama, ostaloj rodbini, prijateljima, kolegama/icama na poslu i dr.

Meni je ovo sigurno bila najteža godina do sada i malo je toga pozitivnoga po čemu ću je moći pamtiti Ne samo zato što sam se razbolio i gotovo se cijelu godinu liječio nego najviše zbog toga što su nas u ovoj godini napustili mnogi prekrasni ljudi, a neki od njih jednostavno nisu uspjeli pobijediti u ovakvoj borbi kakvu sam ja vodio jer su oni imali težeg protivnika
Još ću ih se dugo sjećati i pamtiti po svemu zbog čega smatram da se radilo o prekrasnim osobama

Sva sreća pa ova godina uskoro završava pa se nadam da ćemo 2016. (i sve one iza nje) moći pamtiti puno više po dobrom nego po lošem

Sad predstoji razdoblje češćih kontrola (sutra ću saznati koliko često ću se morati kontrolirati), a nakon predstojećih blagdana ponovno krećem na vrlo strogo kontroliranu prehranu. Nakon više od 6 mjeseci pojeo sam kolač-dva, probao nešto čokoladnoga (najviše sam se zaželio čokolade), ali nakon Nove godine ponovno izbacujem sve rafinirane šećere jer sada vidim da mogu i moram priznati da mi, osim čokolade, ništa drugo od slatkoga zapravo ne nedostaje.

I za kraj se moram svima koji su vjerovali u mene, koji su mi davali vrlo korisne savjete, koji su mi slali ljekovite biljke i razne dodatke prehrani, koji su me povremeno nazvali kako bi mi dali podršku - ili su jednostavno bili tu, mislili na mene, slali mi pozitivnu energiju i želje za ozdravljenjem - od SRCA Vam svima VELIKO HVALA ...

Svakako se moram zahvaliti i cijeloj ekipi s KBC REBRA - svim hematolozima, najboljim medicinskim sestrama na svijetu (posebno onima na odjelu za hematologiju i onima na odjelu za endokrinologiju), ekipi na odjelu za hitnu pomoć (kod kojih sam u zadnje vrijeme bio malo-malo pa često) - i Vama svima od srca hvala jer ste i meni i svim mojim cimerima/icama s kojima sam zajedno primao kemoterapije uvelike olakšali našu borbu i šanse za konačnu pobjedu

Oznake: kemoterapija

Nakon bitaka i ratova prebrajaju se preživjeli i zbrajaju se žrtve. S obzirom da je ovo bio rat s 8 bitaka (8 ciklusa kemoterapije) koji je jučer okončan mogao bih zaključiti da imamo jednog preživjelog (nadam se da će to potvrditi i rezultati PET CT-a za oko mjesec dana), a kao žrtve mogu spomenuti da su "po nosu" dobili neki organi - koji su sve organi oštećeni kemoterapijom ću vjerojatno još godinama postupno utvrđivati.

Nadam se da je kemoterapija uspješno odradila svoju primarnu funkciju, a sada ću se morati pozabaviti rješavanjem njezinih negativnih učinaka ...

Ono što već sada znam je da osjećam posljedice:
- na stopalima u vidu periferne neuropatije - to će potrajati još minimalno nekoliko mjeseci dok se živci u potpunosti ne oporave
- na srce u smislu da je srčani mišić malo oslabio zbog čega je smanjeno potiskivanje krvi iz lijeve klijetke (potvrđeno ultrazvukom) - ovo bi se s vremenom moglo popraviti, ali pitanje je da li će biti kao prije kemoterapije
- ono što još ne osjećam, ali je vrlo vjerojatno zahvaćeno je i mozak s obzirom da su u pravilu najveće posljedice kemoterapije upravo na mozak (s vremenom ću vidjeti hoću li osjećati neke konkretne posljedice i da li uopće imam mozak )
- s obzirom na toksičnost kemoterapije sigurno je i da je jetra zatrpana nusproduktima kemoterapije tako da što prije moram krenuti s čišćenjem organizma - za to su odlične alge, zeolit, sikavica (odlična za čišćenje jetre), aloe vera, aronija i dr.

Zbog toga već idući tjedan krećem s programom detoksifikacije organizma kako bi negativni učinci bili što manji te kako bih dugoročno osjetio što manje negativne posljedice na pojedine organe i na ukupno zdravlje.

I ovo će sigurno trajati nekoliko mjeseci, ali sigurno će biti jednostavnije za izdržati od proteklih mjeseci u kojima sam primao kemoterapiju

Oznake: kemoterapija

Evo me natrag nakon malo više od mjesec dana ... Moram priznati da me početkom rujna "smrznula" vijest o dječaku Inuku iz Omišlja koji je početkom rujna preminuo od (vrlo vjerojatno) slične bolesti s kojom se ja borim. Jednostavno nisam znao u ovih mjesec dana što bih napisao s obzirom na činjenicu da je dječak nažalost preminuo zbog toga što roditelji nisu dopustili njegovo liječenje primjenom "klasične" medicine nego su se odlučili isključivo za alternativu. I onda sam pročitao da su roditelji izjavili da su im liječnici "ionako davali SAMO oko 70% šanse za izliječenje". SAMO 70% je beskonačno više od 0% - meni je hematolog na početku liječenja rekao da su mi šanse oko 75%, a ja sam sebi rekao da ja definitivno moram biti u onih 75% i da me ostalih 25% niti ne zanima.

Ovdje moram naglasiti da se ja izuzetno zalažem za primjenu alternativnih načina liječenja, ali je jako bitno naglasiti da je kod određenih boesti kao što su Hodkin, Non-Hodkin i neke vrste leukemija klasična medicina strašno napredovala te da su kemoterapije izuzetno učinkovite. Dodatno, zanimljivo je i to da je kemoterapija učinkovitija kod onih oblika bolesti koje se pokazuju agresivnijima. Dakle, agresivniji oblik Non-Hodkina s kakvim se ja borim je izuzetno opasan ako ga se ne otkrije na vrijeme i ako ga se ne liječi jer vrlo brzo može dovesti do lošeg ishoda, ali se zato vrlo učinkovito može liječiti kemoterapijom ako se na vrijeme krene s liječenjem.

Ovdje moram spomenuti i kolegu koji se liječi zajedno sa mnom koji je na liječenje došao u 4. stadiju (Hodkinova bolest), a na kontrolnom CT-u nakon treće kemoterapije se pokazalo da je bolest u potpunosti nestala !!!


Upravo iz navedenog razloga sam se i ja odlučio ići na kemoterapiju i nisam požalio. Kemoterapija sa sobom nosi određene nuspojave, ali za početak mi je bitno da u potpunosti ozdravim, a s posljedicama kemoterapije ću se početi "obračunavati" kroz mjesec dana kad završavam s kemoterapijama.

I zbog toga bih želio sve koji boluju od nekog agresivnijeg oblika Hodkina ili Non-Hodkina ohrabriti da se odluče na primanje kemoterapije jer je šansa za izlječenje sigurno veća nego primjenom samo alternativnih metoda.

A što se tiče alternative, ja i dalje primjenjujem sve pripravke koje sam počeo primjenjivati od početka liječenja (kurkumu, piskavicu, ulje crnog kima, zeleni med, zeolit, vitamine i minerale, aroniju, sodu bikarbonu, ... i još puno, puno toga).

I sigurno je da se zbog primjene svih tih pripravaka cijelo vrijeme liječenja osjećam vrlo dobro (poslije svake kemoterapije postoji par dana kad se čovjek osjeća malo lošije, ali to je zanemarivo u odnosu na period u kojem se osjećam ODLIČNO). I cijelo vrijeme liječenja sam uspijevao imati vrlo visoku razinu hemoglobina i nisam morao primiti niti jednu vrećicu transfuzije - mnogi od onih koji su se odlučili ne koristiti neke od navedenih pripravaka su imali problema u održavanju razine hemoglobina - vjerujem da to stvarno ima veze s prehranom za vrijeme liječenja. Na razinu leukocita i trombocita vjerojatno ne možemo utjecati, ali na hemoglobin očigledno možemo. A to je izuzetno bitno kako se za vrijeme liječenja ne bi osjećali slabi, kako bismo imali dobar apetit i sl.

Znam da svatko mora pronaći i odabrati svoj put u borbi sa svojom bolesti, a ja ovdje mogu dati savjet samo za onaj način koji sam i sam prošao - odabrao sam kemoterapiju i cijelo vrijeme sam si pomagao sa svim dodacima koje sam naveo u nekom od prethodnih članaka, a sada ću navesti još par koje sam počeo koristiti u posljednjih mjesec dana:
- za početak, svako jutro popijem šalicu čaja od kopriva
- od kolege koji se također sa mnom liječi, saznao sam za još jedan pripravak koji sam počeo koristiti, a zove se DIVLJA SIBIRSKA ČAGA (DIVLJA SIBIRSKA ČAGA)
- i za kraj, tijekom ovog mjeseca sam počeo svakodnevno koristiti i čaj od lišća aronije (šaku bobica pojedem svaki dan u voćnoj salati, ali od lišća pravim čaj) - u nastavku je link na upute kako se priprema navedeni čaj - ČAJ OD ARONIJE

U svakom slučaju, 2 i pol tjedna prije zadnje kemoterapije, ja sam siguran da sam se već izliječio i da ću kroz mjesec dana početi s čišćenjem organizma od negativnih učinaka kemoterapije.

Nadam se da ću kroz mjesec dana (kad ću obaviti konačni kontrolni CT) imati dobre vijesti za objaviti

Za sve one koji se također bore s jednom od "verzija" ove opake bolesti s kojom se i ja borim ovih par mjeseci, pronašao sam jednu dobru internet stranicu (doduše, na engleskom jeziku je) koju svakako preporučam za proučiti - http://www.cancerfightingstrategies.com.

Puna je savjeta i objašnjenja kako neke stvari funkcioniraju, a dobro je i to što se kroz cijelu stranicu protežu i savjeti o korištenju vrlo korisnih anti-kanceroznih preparata čija je uspješnost u liječenju malignih oboljenja prikazana određenim brojkama kako bi se lakše uspoređivala uspješnost jednih i drugih (često je napravljena i usporedba s kemoterapijama). Ovo je jedna od rijetkih web stranica na kojima sam naišao na savjete što i kako koristiti ukoliko se odlučite na primanje kemoterapije.

Da sam naišao na ovu stranicu na samom početku svog liječenja, sigurno bih si naručio neke od ovih preparata.

S obzirom da sam sada već prošao polovicu liječenja, a liječenje za sada protječe bez većih problema i po svemu sudeći će biti u potpunosi uspješno, vrlo vjerojatno si neću nabavljati ništa od tih preparata.

Međutim, svima onima koji se možda nalaze na samom početku liječenja ili liječenje ne protječe baš prema planovima, vjerujem da savjeti i preparati s ove web stranice mogu biti vrlo korisni.

Oznake: cancerfightingstrategies.com, zeolit, BLA eliksir, DTOSIN

I nakon tjedan dana provedenih u bolnici kako bi se leukociti podigli na neku pristojnu razinu, ovaj tjedan je odrađena i 5. terapija pa se show nastavlja u revijalnom tonu


Ovoga puta odmah po primitku kemoterapije moram primiti injekcije za dizanje leukocita - preventivno, kako se ne bi dogodio ponovni ponor na nulu kao prošli puta. A moja supruga te injekcije daje bolje nego neke medicinske sestre tako da razmišljam da ju pošaljem na prekvalifikaciju

I tako, još samo 3 terapije do kraja i nešto malo više od dva kalendarska mjeseca

Već sam se navikao na to da se ljudi na ulici zabulje u mene kad vide moj prekrasan ten u stilu čovjekolike ribice

To mi doista nije bitno - ono što mi je bitno da osjećam da sam ja ovu svoju bolest pobijedio, da se sada nalazim pred samim krajem liječenja i da imam osjećaj da više neće biti niti nekakvih značajnijih nuspojava. Onaj tko zna igrati šah pozna taj osjećaj kad protivnika stisne u kut i osjeća da je pobjeda tu - u potezu ili dva

Ono na što se želim osvrnuti u ovom članku je činjenica da sam u proteklih nekoliko mjeseci upoznao desetke osoba koji se bore s istom ili sličnom bolešću i da se svatko sa svojom bolešću bori najbolje kako zna. Neki (poput mene) pokušavaju svoje stanje popraviti zdravijom ishranom, neki pak jedu baš sve (i šećere, i konzerviranu hranu, piju alkoholna pića i sl.) - neki su za vrijeme kemoterapije smršavjeli, neki su se udebljali, neki imaju slabijih nuspojava, a neki se bore s vrlo teškim nuspojavama - nema tu nikakvog pravila jer smo jednostavno svi mi jedinstveni i baš nitko ne može predvidjeti kako će netko reagirati na primanje kemoterapije.

Ono što sam ja uspio shvatiti nakon ove neutropenije (leukociti su bili pali na 0,35 što je vrlo, vrlo nisko) da se nekakvom zdravom prehranom doista malo toga može postići kako bi se leukociti držali na nekoj pristojnoj razini - kemoterapija je ipak prejaka pa svojim djelovanjem blokira proizvodnju novih leukocita i sve osim ovih injekcija za podizanje razine leukocita je vrlo slabo i neučinkovito.

U svakom slučaju, i dalje ću u prehrani zadržati što više svježeg voća i povrća uz sve one dodatke prehrani koji pomažu da se lakše prebrode nuspojave kemoterapije, ali sam u prehranu vratio i crveno meso i tjesteninu. Vjerujem da se ovako kako sam se ja pokušao s ovom bolešću boriti mogu samo oni koji odluče ne ići na kemoterapije - sada uviđam da kemoterapija u našem tijelu izmijeni i zablokira toliko procesa da je vrlo teško boriti se nekom prehrambenom logikom i protiv bolesti i protiv kemoterapije.

Uglavnom, sigurno je da NEĆU jesti šećere i konzerviranu hranu - ni do kraja liječenja, a sigurno i još neko vrijeme nakon kraja liječenja.

S obzirom da je svrha ovog mog bloga pomoći onima koji se nalaze ili će se nalaziti u sličnoj situaciji - možda ovaj osvrt nakon primitka 5. kemoterapije pomogne onima koji će se nalaziti na samom početku liječenja pa neće morati na sebi isprobavati "akrobacije" koje sam ja izvodio

Ali, kao što rekoh na početku - svatko se sam nosi sa svojom bolešću pa je opet na svakome da odluči što će i kako poduzeti u svom slučaju

Ja svakako svima želim brz i potpun oporavak

I za kraj - link na pjesmu iz naslova koje je meni posebno draga: THE SHOW MUST GO ON

Uh, ovo je bilo blizu! Leukociti su mi pali skoro na NULU (0,35) tako da sam mogao nastradati da je netko slučajno kihnuo u mene. A kao i puno toga do sada, i ovo sam otkrio SLUČAJNO.

Tjedan dana nakon primitka četvrte kemoterapije, osjetio sam određene poremećaje u radu srca (nepravilno i brzo lupanje) zbog čega mi je moj hematolog rekao da se javim na hitnu. I kao što to u životu biva, ispostavilo se da je sa srcem sve u redu (nepravilno lupanje srca je vjerojatno posljedica oscilacija krvnog tlaka koje imam u posljednje vrijeme), a ispostavilo se da su leukociti na "povijesno" niskoj razini. I sad već 4 dana ležim u bolnici i borimo se s tim da podignemo razinu leukocita na neku pristojnu razinu.

I to me ponukalo da malo razmislim o slučajnim stvarima u životu - koliko su česte, koliko znaju biti ugodne i/ili neugodne, koliko mislimo da možemo nešto u svojim životima planirati i upravljati, a zapravo se vrlo često nešto SLUČAJNO umiješa i odvede nam živote u sasvim drugom pravcu.

Kad malo razmislim, meni su se definitivno najljepše stvari u životu dogodile slučajno (jedna od njih je i ova s početka - da nisam to tada slučajno otkrio, pitanje je kako bi sve završilo). Isto tako, slučajno sam (i zbog toga na vrijeme) otkrio da imam rak, a i milijun drugih prekrasnih stvari (da ih ne nabrajam) mi se u životu dogodilo sasvim slučajno.

Za razliku od toga, puno stvari u životu na koje sam potrošio određeno vrijeme za planiranje (kao npr. dizanje kredita prilikom kupnje stana) su ispale kao najgore odluke u životu.

I zbog toga ću, kad jednom sve ovo prođe, slaviti život kao zbroj milijun slučajnosti, a moj dan u tjednu za slavljenje slučajnosti će biti onaj u narodu poznat kao UTORAK jer sam već odlučio da moj kalendar više neće imati utorak (utorkom sam saznao da mi je nešto naraslo na slezeni, utorkom su mi rekli da imam rak, utorkom primam kemoterapije ...).

Život je lijep, sa svim svojim ugodnim i neugodnim slučajnostima koje nam život zaslađuju ili zagorčavaju, ali ga čine zanimljivijim i vrijednim uživanja jer nikada ne znamo što nam donosi sutra

Oznake: niski leukociti, neutropenija

Svi smo mi energetska bića - i kemijska, i duhovna, i fizička - sve skupa ...

U mnogim knjigama i tekstovima koje sam pročitao u posljednjih nekoliko mjeseci navodi se kako definitivno postoji mogućnost da smo za sve bolesti (ali i za ozdravljenja) zaslužni isključivo mi sami.

Negativne misli, konstantan utjecaj stresa, sklonost depresiji, izloženost emocionalnim, financijskim i sličnim problemima lagano mogu dovesti do poremećaja rada organizma kao cijelog sustava (poremećaj rada žlijezda koje luče razne hormone postupno dovodi do poremećaja rada svih ostalih organa i razvoja raznih bolesti).

I tako, nameće se vrlo bitno pitanje - ako možemo biti "krivi" za razvoj svojih bolesti, zašto ne bismo mogli biti zaslužni za vlastita ozdravljenja?

Vodeći se tom idejom, u posljednjih mjesec dana pokušao sam što više raditi na svom ozdravljenju koristeći ono što piše u navedenim knjigama i tekstovima (jedna od knjiga koju svakako preporučam je knjiga "Kvantno liječenje", a autor je dr. Deepak Chopra) - odlučio sam pokušati naučiti meditirati i svojim umom pomoći u izliječenju od svoje bolesti.

Izuzetno sam zadovoljan onime što sam postigao, pogotovo zbog toga što nikada nisam meditirao i što sam (nažalost) dugo vremena bio vrlo skeptičan u tom pogledu - ne zato što nisam vjerovao u meditaciju nego nisam vjerovao da bih JA TO MOGAO

U svakom slučaju, već sam u prijašnjim tekstovima opisao kako su mi se već nakon primljene prve kemoterapije povukli čvorovi koji su bili na opipljivi na lijevoj strani vrata i pod lijevim pazuhom. To su bili jedini čvorovi koje se "izvana" moglo opipati tako da sam nakon toga izgubio i ono malo mogućnosti da barem opipavanjem "kontroliram" kako napreduje liječenje.

Znajući da nakon treće kemoterapije idem na kontrolni CT palo mi je na pamet da pokušam barem ono što mi je preostalo - odem napraviti još jedan ultrazvuk slezene jer je to bilo još jedino mjesto za koje sam znao da imam leziju koja se može "vidjeti" nečim drugim osim CT-om. I tako sam otišao na UZV slezene nakon primlljene druge kemoterapije, a sve skupa nekih 20-ak dana prije nego što sam trebao obaviti kontrolni CT. Za usporedbu sam imao posljednji UZV slezene (iz ožujka) i snimak CT-a od 15.04. na kojima je vidljivo nekoliko žarišnih lezija od kojih je najveća bila veličine 4x3 cm.

S obzirom da sam do tada već primio dvije kemoterapije i s obzirom da su nakon prve kemoterapije nestali ovi čvorovi na vratu i ispod pazuha, nadao sam se da su i lezije na slezeni možda nestale ili da su značajno manje u odnosu na svoje početne veličine. Međutim, lezije su i dalje bile vidljive i ne toliko manje koliko sam očekivao - ona najveća je bila oko 3x2 cm što je i dalje bilo vrlo veliko.

I tako sam se ja odlučio pokušati meditacijom izliječiti svoju slezenu do kontrolnog CT-a (zbog toga sam u posljednjih mjesec dana i bio manje aktivan ovdje na blogu).

S obzirom da nikada prije nisam meditirao, odlučio sam pronaći neku svoju metodu - odlučio sam u to uključiti i zeolit koji ću tijekom meditacije "navoditi" korištenjem vlastite bioenergije. Svi mi možemo koristiti bioenergiju, ali samo oni koji su prošli određene edukacije znaju je koristiti na učinkovit i kvalitetan način. Međutim, od malena sam znao staviti svoje ruke na stomak ukoliko bih osjetio nekakve bolove i osjetio sam da mi pomaže - to je refleks koji svi mi imamo, a u bioenergiji se to službeno zove AUTOTRANSFUZIJA BIOENERGIJE.

U svakom slučaju, ja sam svoju meditaciju odrađivao (i dalje odrađujem) na sljedeći način:
- dnevno bih popio 3 do 4 čaše zeolita od kojih su dvije bile tijekom noći (jedna čaša između 01.00 i 02.00, a druga između 06.00 i 07.00)
- nakon što bih popio zeolit potrudio sam se ostati budan barem 30-ak minuta i meditirati
- obje ruke bih položio na lijevu stranu kako bih prekrio područje na kojemu se nalazi slezena i mislima "navodio" zeolit da napada tumorske stanice koje se nalaze na slezeni - zamišljao bih da su čestice zeolita mali projektili koji pogađaju i uništavaju tumorske stanice
- nakon 2-3 minute intenzivnog "navođenja" zeolita, osjetio bih kako se cijelo područje ispod mojih ruku jako ugrijalo što mi je davalo povratnu informaciju da se doista događa određena autotransfuzija bioenergije
- nakon 15-ak minuta bih započeo s drugom vrstom vizualizacije (i dalje sam držao svoje ruke iznad slezene), a u ovom dijelu sam zamišljao svoju slezenu kao potpuno zdravu i bez ijedne lezije na njoj

Nakon 20-ak dana intenzivnog meditiranja na gore opisani način, otišao sam snimiti kontrolni CT, a rezultati CT-a su bili ovakvi:
- slezena je manjih dimenzija nego prije (što znači da više nije natečena što se s njom zna dogoditi ukoliko nešto nije u redu), POTPUNO HOMOGENE STRUKTURE i BEZ IJEDNE VIDLJIVE LEZIJE NA NJOJ !!! U 20-ak dana je nestalo nešto što je bilo dimenzija oko 3x2 cm - ja to tumačim tako da sam uspio u svom naumu i da trebam nastaviti dealje
- ono što sam previdio je da su se ona dva čvora s početka članka (na lijevoj strani vrata i pod lijevim pazuhom) povukli u unutrašnjost tako da se nisu mogli opipati, ali su i dalje prisutni i vidljivi na CT-u
- svi ostali čvorovi su manje-više nestali tako da sam sada većinom skoncentriran na ova dva preostala čvora, ali ovaj puta meditiram na cijelo tijelo kako mi se ne bi dogodio propust kao u slučaju s ova dva čvora

Žao mi je što sam do sada mislio da ja to ne bih mogao - vjerujem da to može svatko od nas i samo je bitno koliko tko od vas vjeruje da si može sam pomoći u izlječenju. Na sličan način sam si vrlo brzo pomogao u oporavku od periferne neuropatije (trnci u stopalima lijeve i desne noge) i sada znam da se to može - samo treba probati i vjerovati u snagu svog uma

Oznake: zeolit, meditacija, bioenergija

Kad se netko odluči ići na kemoterapiju sigurno je svjestan da će mu kemoterapija osim dobrih stvari učiniti i one ne-dobre kojih, bojim se, ima puno više od onih dobrih.

Ja bih mogao reći da sam imao sreću da sam "dobio" na lutriji kad su dijelili rakove pa sam dobio Non-Hodkina (velikostanični B-tip Non-Hodkina bogat T limfocitima i histiocitima - o kakvom se agresivnom podtipu Non-Hodkina radi može se pročitati na sljedećem linku: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17786712). Zašto kažem "sreću"? Zato što ovo čudo, upravo zbog svoje agresivnosti, dobro reagira na kemoterapiju.

Prema onome što sam pročitao, u posljednjih 20-ak godina je moderna medicina upravo u hematologiji dosta napredovala tako da su upravo kemoterapije koje se primjenjuju kod Hodkina, Non-Hodkina i nekih oblika leukemija vrlo učinkovite. Međutim, prema onome što sam proučio, za većinu drugih tumora kemoterapije nisu uspjele postići toliku učinkovitost (naravno, i dalje ovisi u kojem stadiju bolesti se počne primati terapija) te, nažalost, mnogi drugi koji se liječe od neke druge vrste raka osjećaju mnogo više negativnih nuspojava nego pozitivnih efekata kemoterapije.

Ako kemoterapija ima malu učinkovitost, kako ćemo se izliječiti od raka kad znamo da nas upravo ta kemoterapija dodatno slabi i uništava? Pa sigurno je da si moramo sami pomoći zdravom i kvalitetnom prehranom, pozitivnim razmišljanjem, meditacijom, bioenergijom i svime ostalime što osjećamo da nas snaži i liječi - onoga trenutka kad sami kažemo da "više ne možemo" ili "da se predajemo" naše obrambene snage, naš imunološki sustav, odlaže oružje i prestaje se boriti - naše misli se prenose do svake stanice u našem tijelu i zbog toga je izuzetno bitno što i kako razmišljamo. Upravo čitam knjigu u kojoj je vrlo detaljno opisano što se u našem organizmu događa dok razmišljamo, kako mozak prenosi informacije svim stanicam u tijelu, kako stanice međusobno komuniciraju - sve to je vrlo korisno pročitati kako bismo shvatili koliko je moćno oružje POZITIVNO RAZMIŠLJANJE.

DRUGA STRANA KEMOTERAPIJE - NEGATIVNE NUSPOJAVE

Kad sam krenuo na kemoterapiju, bojao sam se svega onoga što sam čuo kroz što su drugi ljudi prolazili - mučnine, povraćanje, bolovi i dr. Međutim, od tih nuspojava, mogu reći da sam do sada imao sreću pa sam imao problema samo par dana s bolovima u želucu, ali ništa više u tom smislu.

Međutim, nakon treće kemoterapije krenulo je ono što ja nazivam "totalna demontaža" ljudskog organizma - to je onaj osjećaj kad se osjećate da vam baš ništa ne funkcionira onako kako bi trebalo

Osjećate se otprilike kao klavir kojemu je netko baš svaku tipku malo raštimao.


TRNCI U NOGAMA I RUKAMA - PERIFERALNA NEUROPATIJA

Tjedan dana nakon primitka treće kemoterapije, počeli su nekakvi trnci u stopalima (prvotno u desnom stopalu). Prvo sam mislio da si nešto malo umišljam, ali kad sam vidio da se osjećaj širi i u lijevo stopalo, a pomalo i u desnu ruku išao sam provjeriti na svemogućem Internetu i saznao da se radi o nečemu što je posljedica primanja kemoterapije, a naziva se PERIFERNA NEUROPATIJA. Osjećaj trnjenja u desnom stopalu je polako prerastao u osjećaj kao da vam je noga konstantno uronjena u vatru, a gotovo cijelom dužinom tabana više nisam imao nikakvog osjeta . Periferna neuropatija se navodno javlja kod oko 20% ljudi koji primaju kemoterapiju, a kod mene ju je uzrokovao jedan od lijekova koji je sastavni dio moje kemoterapije - lijek po imenu Vincristin. Zanimljivo je i to da sam malo istraživao da Vincristin nije nikakav sintetički lijek nego prirodni lijek koji potječe od neke biljke - znači da nije sve što je prirodno nužno i dobro za naš organizam.

Nažalost, koliko sam uspio proučiti, ne postoji nikakav konkretan lijek koji bi ublažio tegobe tako da sam si odlučio pokušati pomoći sam - meditacijom, masažom i korištenjem vitamina B-kompleksa koji ublažavaju tegobe periferalnih neuropatija. I kroz 2-3 dana intenzivnog meditiranja i vizualizacije da su mi stopala potpuno funkcionalna te nekoliko puta dnevno 10-minutnim masažama uspio sam postići da su tegobe gotovo potpuno nestale - osjećaj utrnulosti je još uvijek prisutan na jednom dijelu tabana, ali ne na cijelom kako je bilo prvih 2-3 dana.


PROBLEMI S AFTAMA - MUKOZITIS I STOMATITIS

Govorili su mi da bi s aftama moglo biti problema, ali sam se nadao da možda ipak neće pa se nisam na vrijeme pripremio - pitanje je i da li se čovjek može pripremiti za sve nuspojave koje se mogu pojaviti tijekom primanja kemoterapije.

U svakom slučaju, kad se pojavila afta koja se proširila preko cijele unutarnje strane lijevog obraza, a u roku par sati se proširilo i na nepce. Kad sam shvatio da je "vrag odnio šalu" (MUKOZITIS) brzo sam istražio što bih trebao koristiti za ublažavanje tegoba.

Na jednom forumu sam pronašao da se u tim slučajevima koristi jedan specijalni viskozni gel po imenu GelClair - gel je doista vrhunski i može ga se dobiti isključivo na recept - nakon tjedan dana korištenja GelClaira, na moju veliku sreću, tegobe su nestale.


PUCANJE VENE PRILIKOM KONTROLNOG CT-a

Ova tegoba ne spada u nuspojave kemoterapije, ali je posljedica liječenja pa ću i nju spomenuti.

Naime, nakon treće kemoterapije sam išao obaviti kontrolni CT kako bi se vidjelo kako napreduje liječenje. Ono što sam očekivao je jedan bezbolni pregled, a nikako nešto najbolnije što sam do sada iskusio u životu.

Kemoterapija oslabi cijeli organizam pa su tako vjerojatno oslabile i moje vene. Nikada do sada nisam imao problema s pucanjem vena, ali ovaj put je prvo pukla vena na lijevoj ruci pa su mi pripremu za uštrcavanje kontrasta stavili u venu na desnoj ruci.

Kad je krenuo raditi CT i kad je stroj počeo pod tlakom uštrcavati kontrastno sredstvo pukla je vena, a stroj je nastavio pod tlakom pumpati kontrastno sredstvo i za čas posla mi je ruka bila napumpana toliko da sam mislio da će mi se ruka rasprsnuti. Prije 20-ak godina sam slomio obje kosti na lijevoj ruci, ali tada me to nije ni približno boljelo kao ovo s napumpanom rukom.

Srećom, sestre i doktori su mi brzo razmasirali nastali hematom i stavili obloge pa je bol brzo počela nestajati. Još sam cijeli dan imao ruku napumpanu kao Nevjerojatni Hulk, ali je već drugi dan ruka izgledala normalnije (naravno, uz konstantno stavljanje hladnih obloga i stavljanje ruke na povišeno kako bi hematom splasnuo).

To bi uglavnom bilo to - do nove terapije sam odradio sve potrebne interne "servise" tako da sam sve tegobe više-manje riješio pa sam spremno otišao na novu terapiju s jednim velikim pitanjem iznad glave - što me novo očekuje nakon neke od idućih terapija

Oznake: periferna neuropatija, afte, kemoterapija

U posljednje vrijeme me jako puno ljudi kontaktira i, osim što me pitaju kako se osjećam i kako se nosim s bolešću i kemoterapijama, vrlo često me znaju pitati što zapravo ja sada jedem, a neki su me čak zamolili da na blog napišem svoj uobičajeni dnevni jelovnik pa ću to sada pokušati napraviti i nadam se da neću ništa ispustiti

S obzirom da se ja nisam odlučio za točno slijeđenje samo jednog protokola, ja sam pokušao složiti jedan hibrid kako bih u svoju borbu uključio što je moguće više pozitivnih strana iz svakog od dolje opisanih protokola. Odlučio sam koristiti sve one stvari koje su bile dozvoljene u svim odabranim protokolima. One stvari koje su bile dozvoljene po jednom protokolu, ali nisu bile dozvoljene u ostalim protokolima ja sam odlučio ne koristiti, odnosno dozvolio bih si povremeno korištenje (npr. jednom tjedno). Neke stvari sam mijenjao (i još uvijek mijenjam) "u hodu", ovisno o tome saznam li u međuvremenu nešto zbog čega bih nešto trebao koristiti više ili manje.

Ovdje treba napomenuti da su ovi BUDWIG i GERSON prehrambeni protokoli predviđeni za one ljude koji se odluče boriti s ovom bolešću BEZ KORIŠTENJA kemoterapija. Zapravo, nigdje na internetu nisam uspio pronaći neke upute što i kako jesti ako se ipak odlučiš ići na kemoterapiju, a ako pitaš doktore - oni kažu da treba jesti sve kao i prije tj. jesti "normalno".

Zbog toga sam ja prilagodio svoju prehranu imajući u vidu da u slučaju da ideš na kemoterapije moraš hranu termički obraditi budući da je imunitet većinu vremena dosta narušen pa jedući sirovu hranu (ili pijući sokove od sirovog špinata, brokule, koprive i sl.) može dovesti do određenih infekcija jer se jedući sirovu hranu unosi određena količina mikroorganizama, bakterija, gljivica i sl., a imunitet u tom trenutku možda neće biti dovoljno jak da se obrani od eventualnih infekcija izazvanih njima.

U svakom slučaju, moj prosječni dnevni jelovnik izgleda otprilike ovako:

JUTARNJA DETOKSIKACIJA

Ujutro nakon buđenja i prije bilo kakvog doručka, obavim 20-minutno MUĆKANJE ULJA U USTIMA - ne mogu provjeriti da li na ovaj način doista iz organizma izlaze toksini, ali mislim da ima učinak na izbjeljivanje zubi - već me je nekoliko ljudi pitalo na koji način sam pobijelio zube, ne znajući da zadnjih 30-ak dana mućkam ulje

Odmah nakon mućkanja ulja, jutarnju detoksikaciju nastavljam tako što popijem napitak sa ZEOLIT-om. Napitak pripremim tako što jednu žličicu (plastičnu ili drvenu - nikako ne smije biti metalna) zeolita pomiješam s 2 dcl vode u koju umiješam još i jednu žličicu sušenih opni koštica marelice (taj prah je izuzetno bogat s B17) i jednom žličicom sode bikarbone (nju kupim u ljekarni i tražim da bude isključivo bez primjesa aluminija).

Pola sata nakon toga ne preporučuje se ništa jesti niti piti jer će u tom slučaju zeolit iz organizma izbaciti i neke korisne tvari koje ćete unijeti hranom ili pićem u tih prvih pola sata, a to vjerojatno ne želite

Pola sata do sat nakon što popijem zeolit slijedi doručak.

Prije doručka popijem dodatke prehrani koje koristim kako bih podigao imunitet i/ili krvnu sliku:
- žlicu ulja crnog kima
- žlicu zelenog meda (prije sam koristio zeleni med iz ljekarne, ali sada ga sam pripremam i siguran sam da je puno zdraviji i učinkovitiji od onog iz ljekarne)
- dodatke u obliku tableta:
- vitamin D3 - dnevno uzmem između 2000 i 2400 IU
- vitamin E - dnevno uzmem 800 IU
- vitamine B kompleksa - jednu tableticu ujutro
- Resveratrol Plus - ekstrakt sjemenki grožđa
- Selen - jednom dnevno tableticu od 100 mcg
- Cink - 2 puta dnevno po jednu tableticu od 10 mg
- Magnezij - jednu kapsulicu dnevno
- Kalcij 600 - jednu tableticu dnevno
- ekstrakt zelenog čaja - 3 puta dnevno po 2 kapsulice
- Mumyo - 2 puta dnevno po jednu tableticu - ovo su posebne tabletice koje sadrže fulvičnu i humičnu kiselinu i koji su izrazito jaki antioksidansi

Ispočetka sam za doručak jeo posni sir s lanenim uljem i lanenim sjemenkama (i dodatkom raznog voća) pripremljeno prema uputama iz Budwig protokola, ali sam nakon druge kemoterapije morao odustati od navedenoga jer kemoterapija strašno zakiseli organizam tako da mi onda sir nikako "ne legne". Zbog toga sam odlučio doručak zamijeniti s nečim lakšim što alkalizira organizam, a to su voćne salate Dobra stvar je u tome što ovo prolazim upravo sada kad je dostupno razno voće - lubenice, dinje, maline, breskve, jabuke, kruške i dr.

Svaki dan pojedem dvije "ŽELJEZNE JABUKE" kako ih ja volim zvati, a to su jabuke u koje zabijem do 10 čavala i koje nakon 12-16 sati pojedem (naravno da jedem jabuke, a čavle ostavim za druge jabuke ). Upute i opis zašto to radim je na slijedećem linku: JABUKE I ČAVLI. Te jabuke ili normalno pojedem ili ih narežem u voćnu salatu.

SOK OD MRKVE

Onog dana kad sam saznao da imam tumor limfnih čvorova, pročitao sam jedan članak o tome kako se neka žena izliječila od raka pijući svaki dan sok iscijeđen od 2,5 kg mrkve. Odlučio sam da ću to i ja raditi - vjerojatno mi ne može škoditi Od tada je otprilike litra soka od mrkve (toliko se dobije od 2,5 kg mrkve) moja svakodnevica, a s vremenom sam promijenio i boju kože jer su mi lice i dlanovi postali žuto/narančasti U njega u pravilu uvijek dodam sok od jedne cikle i komad đumbira kako bih ga malo "pojačao" ...

Ovaj sok se trudim rasporediti tijekom cijelog dana tako da mi se u krvotoku konstantno nalazi određena doza soka od mrkve - kažu da bi to tako trebalo raditi pa tako radim i ja

Prije ručka ponovno popijem dodatke prehrani u vidi tableta/kapsula, ali pola sata prije obroka popijem i napitak s PISKAVICOM PLUS kojemu je osnovna svrha jačanje krvne slike (podizanje željeza).

Za ručak najčešće pojedem neko varivo (juhu od povrća, mahune, kelj i sl.) jer na taj način mogu ubaciti dovoljnu količinu kurkume, a i zbog toga što kemoterapija totalno raštima kompletan organizam, nekako mi najviše odgovara okus finog kuhanog povrća

Vrlo rijetko pojedem neki komad mesa (ako i pojedem, onda je to neki komad kuhanog bijelog mesa, a vrlo rijetko pečenog). Crveno meso gotovo uopće ne jedem - dogovorio sam se sam sa sobom da ću u periodu od 3 tjedna između dvije kemoterapije pojesti eventualno jedan obrok crvenog mesa - i to samo ukoliko budem osjećao da će mi tako nešto odgovarati.

Povremeno znam pojesti i neku riječnu ribu (pastrvu, šarana, soma i sl.) - to je sasvim OK pogotovo ako se pripremi sa što manje masnoća.

Tijekom dana popijem barem jednom čašu vode sa žlicom zeolita i pri tome pazim da to bude minimalno pola sata prije ili poslije nekog obroka kako ne bi bio kontraproduktivan.

Pred večeru ponovno popijem napitak od PISKAVICE te dodatke u vidu tableta/kapsula, žlicu ulja crnog kima i žlicu zelenog meda.

Za večeru najčešće pojedem obilnu voćnu salatu, a ponekad si znam napraviti i omlet od jaja ili juhu od mrkve i riže.

Preko noći najčešće 2 puta popijem po čašu vode smiksanu sa žlicom zeolita koji onda tijekomnoći odrađuje svoj posao detoksikacije organizma i ubijanja tumorskih stanica.

U svakom slučaju, u mojoj prehrani u posljednje 3 mjeseca definitivno nema rafiniranih šećera bilo koje vrste (nema čokolada, kolača niti bilo čega sličnog), proizvode od bijelog brašna maksimalno izbjegavam kao i crveno meso i morsku ribu (morsku ribu nije dobro konzumirati jer sadrži živu, a upravo se žive i ostalih teških metala pokušavam riješiti koristeći zeolit i alge).

U svakom slučaju - to je uglavnom to. To je osnovni recept zašto se vrlo brzo nakon primljene kemoterapije uspijem "otkiseliti" (najzaslužnije su ove obilne voćne salate) te zašto mi se krvna slika uspije tako dobro oporaviti (pred treću kemoterapiju hemoglobin je bio vrlo visokih 140).

Pod balom vražjeg Medrola podrazumijevam sve ono što on napravi kao popratnu štetu prilikom uzimanja - sve je vidljivo iz najdužeg uputstva o lijeku koji sam do sada vidio (MEDROL - UPUTSTVO) - popis nuspojava i učinci na pojedine sustave u ljudskom tijelu kreću od kraja 7. stranice i ide sve do kraja 9. stranice.

Nakon druge kemoterapije mislim da sam osjetio barem pola onoga što je navedeno pod "učinak na probavni sustav" i još hrpu onoga što je navedeno pod učinak na neke od drugih sustava

Kao što to volim reći od kad sam krenuo s kemoterapijama - k vragu i bolest kod koje ne osjetim ni "B" od bolesti, ali se zato danima liječim od liječenja

U svakom slučaju, nakon što mi je bioenergetičar (g. Slavko Matanović) otklonio bolove u slezeni, prva tri dana nakon primljene kemoterapije sam se osjećao ODLIČNO - bez ikakvih bolova, bez ikakve mučnine - baš ODLIČNO

A onda je krenuo vražji Medrolov bal - vrlo vjerojatno posljedica uzimanja vrlo visoke doze Medrola kakvu mi je prepisao liječnik (4 dana po 3x32 mg). Tri dana me je tako bolio želudac (grčevi kod koje se zgrči cijela utroba i samo sam čekao da krene nešto gore poput krvarenja želuca) da nisam mogao niti pomisliti nešto normalno jesti i piti - sve sam nekako uzimao "na silu" kako ne bih dodatno utjecao na slabljenje krvne slike i kako ne bih dehidrirao.

Takvi nesnosni bolovi u želucu su bez prestanka trajali od petka do ponedjeljka. A onda u ponedjeljak poslije podne - bolovi su nestali kao rukom odnešeni, a vratio se iznimno dobar apetit (opet jedna od posljedica uzimanja steroida) Sve ono za što nisam htio niti čuti u prethodna 3-4 dana sad je dolazilo u obzir i nisam mogao sam sebi vjerovati kako jedna takva promjena može nastupiti u samo jednom jedinom danu

Odmah sam u kuhinji kod svoje drage punice naručio menu za cijeli predstojeći tjedan - variva od mahuna, kelja, paprikaš, flekice s kupusom

Sve je to dio "vražjeg bala Medrola" i zapravo sada već znam da me idući tjedan nakon treće kemoterapije možda čeka repriza ovog gore navedenog (ili možda još nešto gore) - teško mi se nadati da bi ovaj puta moglo biti bolje osim ako mi hematolog ovaj puta kaže da mogu uzimati nešto manju dozu Medrola (to se nadam, a u nadi je spas ) ...

Drugom ciklusu kemoterapije su prethodile peripetije s vodenim kozicama koje sam opisao u prethodnom članku tako da nisam bio siguran da li će mi prije 2. ciklusa krvna slika biti dovoljno dobra kako bih primio novu terapiju.

Međutim, krvna slika je bila i više nego dobra (leukociti su bili nešto niži što je posljedica kemoterapije, ali su eritrociti i hemoglobin bili viši nego prije prve kemoterapije ). Hematolog je bio zadovoljan, a bio je zadovoljan i kad je obavio pregled limfnih čvorova koji su prije prve kemoterapije bili vidljivi i opipljivi Sada više nisu bili ni vidljivi, a ni opipljivi

Bio je toliko zadovoljan da je na nalazu napisao da "nema periferne limfadenopatije" što je sada postalo i službeno

Ako uzmemo u obzir da su najveći čvorovi prije prve kemoterapije bili pod lijevim pazuhom (5x3 cm) i s lijeve strane vrata (4x2,5 cm) te da su svi ostali čvorovi bili znatno manji od toga, ovo da nema "periferne limfadenopatije" za mene je predstavljalo vrlo ohrabrujući podatak s kojim sam krenuo primiti svoju drugu "turu" kemoterapije ...

I onda sam 3 sata čekao da mi smiksaju moje lijekove Više me je izmorilo to čekanje nego što sam kasnije opet 4 sata primao terapiju

BIOENERGIJA

Baš u vrijeme kad sam trebao primiti drugu kemoterapiju, bioenergetičar kod kojeg sam otišao i prije prve kemoterapije je radio 4-dnevne tretmane (tretmani po licenci g. Zdenka Domančića) tako da sam svakako odlučio ići i ovaj put - pogotovo kako bi mi otklonio određene tegobe koje nastupe zbog kemoterapije.

Radi se o g. Slavku Matanoviću (Bioterapeut Slavko Matanović) koji mi je prije prve kemoterapije otklonio bolove u leđima koji su bili posljedica zahvaćenosti slezene rakom. Prije odlaska na tretmane bioenergije, bolovi u leđima su postajali sve jači, a radilo se o karakterističnim bolovima u leđima kad su rakom zahvaćeni jetra, gušterača i/ili slezena (BOLOVI U LEĐIMA). Već nakon trećeg tretmana kod g. Slavka Matanovića, bolovi su nestali i tako je potrajalo sve do danas

Drugi ciklus tretmana bioenergijom započeo je dan prije druge kemoterapije. Na drugi tretman sam trebao doći direktno s kemoterapije. No, zbog 3-satnog čekanja da mi smiksaju lijek (a onda kad je stigao lijek nije bilo slobodnog kreveta ) taj dan nažalost nisam stigao na terapiju bioenergijom Ovoga puta me je odmah prvi dan po primitku kemoterapije počela boljeti slezena, i to vrlo jako. Očigledno je ovaj puta baš slezena dobila "po nosu" i zbog toga je boljelo k'o sam vrag

Na sreću, dan poslije kemoterapije sam otišao 2 puta kod g. Matanovića - nakon prvog tretmana (ujutro) su bolovi značajno popustili, a nakon drugog tretmana (poslije podne) su POTPUNO NESTALI - kao rukom odnešeni .

Kod g. Matanovića definitivno idem i nakon 3. kemoterapije jer će imati tretmane u Belom Manastiru, a sve to će biti upravo prije kontrolnog CT-a kojeg ću obaviti početkom kolovoza.

TAJ VRAŽJI MEDROL

Medrol je kortikosteroid kojeg moram uzimati još 4 dana nakon primanja kemoterapije jer pojačava učinkovitost kemoterapije. Vjerojatno i drugi koji su na nekim drugim kemoterapijama koriste baš Medrol. Svi oni koji su ga probali znaju koliko je GORAK Kad vam jednom "sjedne" na jezik, okus gorčine ostaje u ustima još satima

Po meni, on je glavni uzrok tome da nakon kemoterapije imamo onaj "metalni" okus u ustima, izgubimo djelomično osjet za slano (a i drugi okusi su značajno oslabljeni).

Međutim, NAŠAO SAM NAČIN KAKO DA NE OSJETIM GORČINU MEDROLA !!!

Uzmem krišku naranče, prepolovim ju i iz jedne polovice izvučem van onaj sočni dio. Nakon toga gurnem tabletu Medrola u narančinu opnu koja je sada prazna (ili poluprazna), omotam njome tabletu i onda ju takvu popijem Nadam se da više nikada neću morati osjetiti njegovu gorčinu

Nakon toga više nisam osjećao njegovu gorčinu, ali nisam imao niti onaj poznati utrnuli osjet zbog čega sve ima "metalni" okus nego je sad sva hrana imala normalan okus

Međutim, nisu to svi nestašluci "vražjeg Medrola" - jednom kad uđe u želudac, on počinje svoj "vražji bal", a ovoga puta sam osjetio samo jedan dio onoga što je navedeno kao moguće nuspojave prilikom uzimanja Medrola

Kad ideš primiti kemoterapiju, doktor te upozori da nije poželjno ići među ljude koji su zaraženi bilo kakvom prehladom jer će ti imunitet biti dosta narušen. Nije preporučljivo ići u čekaonice u domovima zdravlja, bolnicama i sl. gdje se može očekivati da se nalazi veći broj ljudi koji se tamo i nalaze zbog toga što nose određene klice.

Međutim, nitko nije spominjao VODENE KOZICE !!!! (VODENE KOZICE I KEMOTERAPIJA)

Posebice smo jako izloženi zbog uzimanja visokih doza kortikosteroida (ja 4 dana nakon kemoterapije moram popiti 3x32 mg MEDROL-a što je visoka doza kortikosteroida, a zbog toga je i izloženost HERPES-u veća). Detaljnije na linku: IZLOŽENOST HERPESU ZBOG KORTIKOSTEROIDA.

U svakom slučaju, nitko me nije upozorio da se moram čuvati vodenih kozica! Nitko me nije pitao ni da li su mi djeca preboljela vodene kozice!

A to je tako jednostavno obaviti sa svakim pacijentom i cijelu priču upozorenja proći u 2-3 minute. Primjer kako bi to moglo izgledati je sljedeći (ali to je našim liječnicima užasno teško i naporno ):
1. Da li ste preboljeli vodene kozice?
2. Imate li djece?
3. Da li su Vaši ukućani, a posebice djeca, preboljeli vodene kozice?

E sad, gospodine (ili gospođo), bez obzira da li ste vi do sada već preboljeli vodene kozice, virus HERPES VARICELLA/ZOSTER može biti poguban za Vas za vrijeme primanja kemoterapije! S obzirom da će Vam kemoterapija vjerojatno znatnije narušiti imunitet, izlaganje virusu HERPES VARICELLA/ZOSTER bez obzira da li ste već preboljeli vodene kozice može dovesti do sekundarne infekcije (aktivacije virusa HERPES ZOSTER). To može dovesti do dodatnog rušenja imuniteta i ozbiljnijeg narušavanja zdravlja.

U slučaju da dođete u kontakt s nekim tko je zaražen vodenim kozicama morate:
1. se što prije javiti svom liječniku koji će vam dati daljnje upute (vjerojatno prepisati neki antivurusni lijek - ACIKLOVIR)
2. vjerojatno ćete se morati na 10-ak dana izolirati od osoba koje su zaražene virusom

I sve se to može proći za 2-3 minute, a pacijenti bi na vrijeme bili upozoreni na opasnosti koje im prijete, pogotovo oni koji su preboljeli vodene kozice pa misle kako su sigurni od infekcije, a zapravo nisu !!!!!

VODENE KOZICE & JA

I tako se mi (žena, djeca i ja) 10-ak dana nakon primitka prve kemoterapije počnemo spremati za odlazak na more - znali smo da ću se ja morati čuvati sunca, ali kćer je trebala igrati na Prvenstvu Hrvatske u šahu pa ćemo zbog toga sve nekako iskombinirati - ja ću ostajati u apartmanu, skuhati ručak i držati se hlada pa će nekako proći i tih 7-8 dana na moru, a da svi budu sretni i zadovoljni .

Naravno da nije bilo ni blizu onome što smo planirali

Ja odnesem prvi dio stvari u auto, a po povratku u stan mi žena kaže da misli da je Noa dobio vodene kozice (tek se probudio pa nije uspjela dobro vidjeti). I stvarno, kozice počele izbijati k'o lude Odmah nam je bilo jasno da neće biti niti približno onako kako smo planirali. Noa neće smjeti niti u vodi niti na sunce, ali smo mi odlučili da će u tom slučaju žena s Leom ići na plažu, a nas dvojica ćemo se družiti u apartmanu tih 7-8 dana s obzirom da niti jedan niti drugi ne smijemo na sunce NIsam se osjećao ugroženim jer sam prebolio kozice, a NITKO mi nije rekao da se pod kemoterapijom posebno moram čuvati vodenih kozica !!!!

Sva sreća da danas imamo Internet, a ovdje ću morati reći i - SVA SREĆA PA IMAMO I FACEBOOK Postavio sam pitanje preko Facebooka da li netko ima iskustva s djecom koja imaju vodene kozice (kad će smjeti u more i slično), a sutradan sam od kolegice dobio odgovor da sam ja rizičan, da moram što prije početi piti aciklovir te da se hitno javim svom hematologu !!!

Naravno da sam poslušao savjet, nazvao Hematologiju i dobio sljedeće upute:
1. početi piti HERPLEX (ili VIRULEX ili nešto sl.) što prije
2. potpuno se izolirati od djeteta idućih 10-ak dana (ako ne mogu to, neka se vratim u Zagreb)
3. u slučaju da se pojavi bilo koji simptom Herpes Zostera neka se odmah javim na Hitnu (vjerojatno bih u tom slučaju završio u sterilnoj sobi - tako su mi rekli)

U svakom slučaju, dežurni hematolog mi je preko telefona naglasio da SITUACIJU SHVATIM OZBILJNO I DA U MOM SLUČAJU OVO MOŽE BITI PO ŽIVOT OPASNO!

Sve potpuno drugačije od onoga što bih ja napravio jer nisam znao da sam ugrožen čak iako sam prebolio vodene kozice !!!!

Samo zato što je nekome bilo teško potrošiti 2-3 minute i pacijenta upozoriti od kakvih sve infekcija se treba čuvati te da su VODENE KOZICE vraški opasne kad ste pod kemoterapijom.

U svakom slučaju, ovaj put se sve opet poklopilo, objavio sam jedno pitanje na Facebooku i dobio potpuno neočekivani odgovor koji mi je možda spasio život

Marta, od srca ti hvala na pravovremenom upozorenju .

I tako sam se nekako "obranio" od Herpes Zostera nakon prve kemoterapije. Nalaz krvi prije druge kemoterapije je bio zadovoljavajući što je značilo da sam se nekako odupro Zosteru, ali to i dalje znači da je on tu negdje, spreman čuči i čeka drugu priliku ...

A druga prilika se pojavila poprilično brzo - u tjednu kad sam primio drugu kemoterapiju od vodenih kozica su oboljela oba nećaka tako da sam sada (idućih 10-ak dana) u izolaciji od nećaka, roditelja, sestre i šogora. Ovaj puta barem nisam uopće bio u kontaktu s njima - čak ni ona dva dana prije izbijanja kozica kad su zarazni, a da to nitko ne zna.

Nadam se da će mi nećaci brzo ozdraviti i da ćemo se uskoro moći družiti, a nadam se i da će moja priča pomoći onima koje će liječnici također "zaboraviti" upozoriti da se pod kemoterapijom posebno moraju čuvati infekcije virusom HERPES VARICELLA/ZOSTER i koliko to opasno može biti.

Svi mi znamo da je kemoterapija dvosjekli mač - djeluje na uklanjanje tumorskih stanica, ali strašno loše utječe i na naše zdrave stanice (najviše pogađa stanice koje se brzo dijele - stanice sluznice probavnog sustava, koštane srži, spolne stanice, stanice korijena kose itd.).

Nakon što primimo kemoterapiju ona se još neko vrijeme zadržava u našem organizmu i djeluje na tumorske stanice (tako se nadamo), ali cijelo to vrijeme djeluje i na naše zdrave stanice - zbog toga moramo što prije izbaciti iz organizma sve kemikalije iz primljene kemoterapije zajedno sa svim produktima koji su posljedica djelovanja kemoterapije. Ono što nije svima poznato je činjenica da su "uginule" tumorske stanice dosta toksične te da dosta opterećuju organizam (posebice jetru i bubrege) neposredno nakon primitka kemoterapije te je zbog toga potrebno maksimalno pomoći organizmu u izbacivanju svih toksina van.

Ovdje ću napisati što sam sve ja koristio odmah po primitku prvog ciklusa kemoterapije kako bih što prije očistio organizam te kako bih što prije započeo "popravak" svoje krvne slike koja je sigurno bila narušena nakon prvog ciklusa kemoterapije. Moram naglasiti da sve što ću ja napisati da sam koristio uzmete s određenom rezervom, a ne kao nešto što će sigurno i vama pomoći - ne postoji jedinstveni lijek koji odgovara svima. Svaki organizam drugačije reagira na određene stvari (ovdje mislim na određene preparate i postupke) i svatko bi trebao imati svoj pristup u jednoj ovakvoj borbi Iako vjerujem da bi većina onoga što ja primjenjujem mogla biti vrlo korisna svima koji imaju bilo koji oblik raka.

PREDUVJETI ZA USPJEŠNU DETOKSIKACIJU

U više izvora (web i knjige), naišao sam na podatak da je vrlo bitno prije primitka kemoterapije osloboditi se u što većoj mjeri viška kilograma jer se u masnim naslagama zadržavaju nusprodukti kemoterapije što definitivno nije ono što želimo. S obzirom da sam ja prije primitka prve kemoterapije imao dosta vremena za pripremu, uspio sam do prve kemoterapije "skinuti" 9 kilograma (a u posljednjih 6 mjeseci čak 14 kilograma) što je u skladu s preporukama za primitak kemoterapije.

Kako bi jetra bila spremna za primitak nusprodukata kemoterapije, mjesec dana prije kemoterapije sam počeo uzimati industrijsko konopljino ulje koje je izvrsno u čišćenju jetre - jednu žlicu ujutro i jednu uvečer.

Najčešće se nusprodukti kemoterapije iz organizma izbaciju putem urina. Međutim, manje je poznata činjenica da se putem znoja izbacuje čak 10 puta više toksina nego putem urina. Kako bih ubrzao detoksikaciju, već drugi dan po primitku kemoterapije otišao sam u finsku saunu na jedan sat (od toga sam pola sata proveo u samoj sauni, a pola sata izvan saune), a već dva dana nakon toga otišao sam još jednom na dva sata (jedan sat u sauni, a jedan sat izvan saune). Bitno je samo unositi dovoljnu količinu vode ili čaja tijekom boravka u sauni kako ne bismo dehidrirali - ja obožavam piti zeleni čaj u koji umiješam svježe iscijeđeni đumbir. S obzirom na količinu iscijeđenog znoja , siguran sam da sam na ovaj način značajno pomogao samom sebi u izbacivanju toksina iz organizma - ako je suditi po osjećaju kad čovjek izađe iz saune, siguran sam da sam si jako pomogao .

Dodatna stvar koju sam počeo primjenjivati za detoksikaciju je MUĆKANJE ULJA U USTIMA. Radi se o drevnoj tehnici čišćenja organizma iz AYURVEDSKE MEDICINE.

Osim svega ovoga, značajno sam povećao unos voća i povrća, a osim voća i povrća koristim i:
- veće količine zelenog čaja (kojeg uzimam i u obliku kapsula s ekstraktom zelenog čaja) - ako ne uzimate ekstrakt zelenog čaja onda je potrebno popiti barem 6 šalica originalnog zelenog čaja dnevno
- vitamina A, B, C, D i E (svaki dan popijem sok od 2,5 kg svježe iscijeđene mrkve i raznih dodataka s navedenim vitaminima)
- fulvičnu kiselinu kao vrlo jak antioksidans (uzimam ju u obliku tableta MUMYO)
- alge (spirulina, kelp i chlorella)
- u međuvremenu sam saznao i za mnoge prednosti korištenja ZEOLIT-a tako da ću i njega početi koristiti u iduća 2-3 dana


PODIZANJE IMUNITETA

Kemoterapija nam jako "sruši" imunitet. Zbog toga je do idućeg ciklusa potrebno podići imunitet na što višu razinu kako bi se izbjeglo odgađanje bilo kojeg idućeg ciklusa kemoterapije. Od prvog dana primitka kemoterapije sam zdušno prionuo podizanju imuniteta, ali mi se dogodilo nešto što je utjecalo na to da mi dodatno sruši imunitet - 10 dana nakon primitka prve kemoterapije sin mi je dobio vodene kozice, a o ovome ću više napisati u zasebnom članku jer je to jedna posebna epizoda u ovoj cijeloj priči

U nastavku je popis svega što koristim za podizanje imuniteta:
- ulje crnog kima (jednu jušnu žlicu ujuto i jednu uvečer)
- mješavinu 7 gljiva (Ganoderma lucidum, Ganoderma applanatum, Fomitopsis pinicola, Phellinus igniarius, Piptoporus betulinus i Trometes versicolor)
- beta glukan 1,3/1,6 500 mg - 3 kapsule dnevno
- što veće količine bobičastog voća (maline, kupine, aronija, crveni i crni ribizli, borovnice, jagode) - ovo sigurno diže i imunitet, ali i jača krvnu sliku - u nedostatku svježeg voća koristio sam i zamrznuto voće (npr. LEDO smrzuto voće ili neko drugo)
- laneno ulje i lanene sjemenke - vrlo vjerojatno mi je i lan pomogao da se oduprem herpes zosteru
- dopune prehrani u vidu tableta cinka, magnezija i kalcija


JAČANJE KRVNE SLIKE - PRVENSTVENO HEMOGLOBINA I ERITROCITA

Jedan kolega koji se već 3 godine bori s jednim oblikom ove opake bolesti me prije prve kemoterapije upozorio da mu je nakon kemoterapija najteže bilo ponovno uspostaviti dobru krvnu sliku, a ovdje ponajviše mislim na eritrocite i hemoglobin. Također mi je rekao da je uočio da mu najbolje u tome pomaže korištenje nar-a (ili šipka).

Zbog toga sam i ja odmah po primitku prve kemoterapije krenuo sa svakodnevnim korištenjem nara. Uz to sam koristio i brojne druge namirnice koje dokazano poboljšavaju krvnu sliku. Evo i kratkog popisa najbitnijih namirnica koje sam svakodnevno koristio:
- nar
- bobičasto voće (ribizli, borovnice, aronija, kupine, maline, jagode ...)
- piskavicu plus
- zeleni med
- svježe cijeđeni sok od mrkve, cikle i đumbira
- svježe (i kuhano) voće i povrće

Uz sve ovo, koristio sam i dodatne pripravke koji dokazano imaju antikancerogena svojstva (visoke doze kurkume, natrij askorbata, B17, vitamina D3, avokado i dr.).

Rezultat svega navedenoga je da su mi krvni nalazi dan prije primitka druge kemoterapije bolji nego na dan primitka prve kemoterapije. Eritrociti i hemoglobin su dosta viši nego što su bili prije prve kemoterapije što je odličan pokazatelj. Jedino su leukociti nešto niži nego prilikom primanja prve kemoterapije, ali to je vrlo vjerojatno posljedica kontakta s virusom herpes varicella/zoster koji je dodatno srušio imunitet koji je već bio pogođen prvom kemoterapijom.

Nadam se da će i nakon druge kemoterapije oporavak biti ovako uspješan - sve ću vrlo brzo znati jer je drugi ciklus na rasporedu sutra (utorak, 30.06.2015.).

Postoji nekoliko prehrambenih protokola za borbu protiv raka (BUDWIG PROTOKOL, GERSONOVA METODA) pomoću kojih se oboljele osobe mogu izliječiti bez primjene metoda klasične medicine - operacije, kemoterapije i/ili zračenja.

Međutim, s obzirom na agresivni karakter tumora koji sam ja imao, odlučio sam da ću ići na kemoterapiju, ali sam čvrsto odlučio svoj prehrambeni ritam zadržati i njime pokušati maksimalno pojačati učinkovitost kemoterapije te pokušati smanjiti negativne posljedice kemoterapije na ostatak organizma (ako na to uopće možemo utjecati).

09.06.2015. (utorak) otišao sam na svoju prvu kemoterapiju. Izvadili su mi krv kako bi vidjeli kakva mi je krvna slika (bilo je sve OK) nakon čega je hematolog odredio recepturu za moju kemoterapiju - za Non-Hodkina se primjenjuje kemoterapija prema shemi R-CHOP.

Mislim da sam toga dana ja bio jedini kojemu je to bilo prvi puta - na svima ostalima u sobi se vidjelo da su tamo po tko zna koji put. Blijedih i izmučenih lica (najčešće bez kose) jedva da i obraćaju pažnju na one koji ulaze i izlaze iz sobe. Rijetko tko je nasmijan - osim medicinskih sestara koje su apsolutni anđeli i zaista svima tamo uljepšavaju dan ako se taj dan uopće ikome može uljepšati

Prva boca (RITUXIMAB) je curila skoro 2 sata - kažu da tako mora ići prvi puta, a već idući puta će ići puno brže. S obzirom da u premedikaciji dobijemo valjda nešto protiv mučnine to nas poprilično ošamuti tako da nisam uspio baš puno čitati, ali sam zato slušao opuštajuću glazbu (GLAZBA ZA ČITANJE) i spavao I spavao bih ja i više da me sestre nisu svako malo probudile i pitale jesam li dobro Tako moraju zbog toga što na RITUXIMAB ljudi najčešće znaju imati vrlo loše nuspojave kao što su drhtavica i visoka temperatura. Ja na sreću nisam imao nikakvih takvih problema tako da sam odmah nakon njega mogao primiti kemoterapiju - to je bilo još nekakvih 2-3 litre nekakve tekućine od koje je jedna boca izrazito crvene boje (kao sok od maline).

Sve skupa je trajalo oko 4,5 sata dok sve to nije iscurilo u mene, a ja sam samo čekao kad (i da li će) krenuti mučnina

Na moju sreću, taj dan nisam osjetio baš nikakvu mučninu tako da sam se nakon primitka kemoterapije odvezao u Novi Zagreb gdje mi je kćer igrala zadnje dvije partije šahovskog turnira

Idući dan je također bio u redu i protekao je bez nekih značajnijih problema - osjećaj je poput mamurluka nakon neprospavane noći, ali nigdje ni traga mučninama o kojima sam slušao kad ljudi po cijele dane povraćaju i grle WC školjke Nisam imao baš neki naročiti apetit, ali sam normalno pojeo sve što je bilo potrebno, ponajviše zbog toga što sam znao da moram jesti kako mi krv ne bi baš previše oslabila.

Tek 3. dan je nastupila "prava" mučnina, ali bez tjeranja na povraćanje - tek toliko da mi se nije dalo ništa pojesti, pa čak niti na silu. Sve što sam pojeo tog dana su bile 2 banane, ali sam popio i svoj "zeleni sok" navečer zbog čega sam bio iznimno zadovoljan jer sam nekako ipak uspio i to "ugurati" - pa makar i na silu

Ono na što su me svi upozoravali (i hematolog i svi oni koji su već prošli kroz kemoterapiju) je da se moram čuvati sunca tj. da se moram maksimalno držati debele hladovine. Toga sam postao bolno svjestan 2. i 3. dan kad sam morao obaviti neke stvari te sam sunčevim zrakama bio izložen 20-ak sekundi. U tim trenucima sam osjećao takvu slabost i vrtoglavicu da sam imao dojam da ću se u trenutku stropoštati na zemlju Nevjerojatno je kako nam u tim trenucima može smetati naše drago Sunce kojeg vjerojatno svi obožavamo

Četvrti dan sam bio već vidno bolje - apetit je već bio na nekakvih 50%, a i mučnina je sada bila već znatno slabija - možda opet na razini malo jačeg mamurluka nakon neprospavane noći.

Gdje god se pokuša pročitati nešto o tome što nas čeka nakon kemoterapije, svi spominju neugodan metalni okus u ustima zbog čega hrana ima potpuno drugačiji okus od pravog okusa. Ja sam primijetio da je navedeni "metalni" osjećaj posljedica uzimanja MEDROL-a, jakog kortikosteroida koji se mora uzimati još nekoliko dana nakon kemoterapije.

Već peti dan više nije bilo nek značajnije mučnine, ali je to bio zadnji dan uzimanja MEDROL-a tako da je u ustima još uvijek bio prisutan taj metalni okus - zapravo je to više osjećaj kao da utrnu osjetilne bradavice zbog čega određene okuse uopće ne osjećamo (npr. ja nisammogao osjetiti da li je nešto slano ili ne).

Šesti dan sam opet bio onaj "stari" - bez ikakve mučnine i s apetitom na 100% Nestao je i taj čudan osjećaj utrnulog jezika i napokon sam mogao osjetiti sve okuse pripremljene hrane.

I za kraj prvog ciklusa bih zaključio da je prošao bolje nego što sam se i usudio nadati. Kad bih mogao, odmah sada bih potpisao da mi i svih idućih 7 puta bude jednako loše (ili dobro ) kao što je bilo prvi puta Uvjeren sam da sam ovako dobro podnio prvi ciklus kemoterapije i zbog toga što sam se dobro pripremio - prehranom, detoksikacijom, čišćenjem jetre, bioenergijom i svime ostalim

DA LI JE KEMOTERAPIJA BILA UČINKOVITA?

Ako je suditi po limfnim čvorovima koji su prije prvog ciklusa kemoterapije bili vidljivi ili su se mogli opipati (na lijevoj strani vrata i pod lijevim pazuhom), onda je je prvi ciklus bio vrlo učinkovit jer ovog na vratu se više ne može ni opipati, a čvor pod lijevim pazuhom (koji je na CT-u bi najveći s promjerom od čak 5 cm) je sada čvorić koji sigurno više nema niti 1 cm

S obzirom da kemoterapija u pravilu počisti "slabe" tumorske stanice nakon kojih ostaju tzv. matične tumorske stanice koje onda u periodu između dva ciklusa kemoterapije stvaraju nove tumorske stanice kako bi nadomjestile one koje je kemoterapija počistila, bitno je u ovom među-periodu ne dopustiti tumoru da se širi onako kako je on to zamislio. U te svrhe se koriste proizvodi koji potiču apoptozu (programiranu smrt tumorskih stanica) od čega je definitivno najjača KURKUMA !!! A ja uzimam kurkumu u tolikoj količini da mi je u zadnjih 3-4 dana koža počela mirisati po kurkumi - mi smo ono što jedemo, zar ne?

U sprečavanju nastanka novih tumorskih stanica u ovom među-periodu pomažu još i:
- velike količine izvornog kineskog zelenog čaja (može ga se uzimati i u obliku kapsuliranog ekstrakta zelenog čaja - ja ga uzimam upravo tako, ali svaki dan popijem još i 2-3 šalice zelenog čaja). Osim što potiče apoptozu, zeleni čaj je dobar i zbog toga što blokira tumorske stanice u stvaranju dodatnih krvnih žila koje su tumorima potrebne za opskrbu hranom Zbog toga je zeleni čaj odličan u borbi protiv svih vrsta rakova
- Vitamin B17 u bilo kojem obliku koji se može pronaći
- bobičasto voće u velikim količinama (borovnice, ribizli, maline, kupine, jagode i dr.)
- NATRIJ ASKORBAT
- ima tu još sigurno mnogo drugih korisnih namirnica, ali ja sam naveo samo one koje ja svakodnevno koristim ...

Uz sve ovo, sada moram raditi na tome da si što brže i što više poboljšam krvnu sliku kako bih bio što bolje pripremljen za 2. ciklus koji je na redu 30.06.2015.

O tome što sve koristim za poboljšanje krvne slike pisat ću u nekom od idućih članaka

Oznake: kurkuma, natrij askorbat, B17, zeleni čaj, bobičasto voće, kemoterapija

Ono što me je u ovih mjesec i pol dana strašno iznenadilo je činjenica koliko ljudi je zapravo oboljelo od raka Gdje god da sam došao i s kime god da sam popričao o tome, svi su imali barem nekoga iz šire obitelji i/ili kruga prijatelja/poznanika tko je ili bio bolestan ili trenutno boluje od nekog oblika raka Čini mi se da je broj oboljelih od raka znatno veći nego primjerice prije 20-ak godina. Šok i nevjerica Strašno je to što nam se događa - čovjek zapravo o tome niti ne razmišlja previše dok nas nešto ovakvo ne poklopi po glavi

I onda se neminovno moramo upitati: "Zašto se to događa tolikom broju ljudi? Što se to promijenilo u posljednjih 20-30 godina zbog čega se broj oboljelih od raka toliko povećao?" Svi znamo da su neki od glavnih razloga sve veća izloženost onečišćujućim tvarima iz okoliša i ubrzani tempo života, ali definitivno i svi znamo da se u posljednje vrijeme vrlo loše hranimo. Pod "lošom hranom" smatram tzv. brzu hranu iz "fast food" restorana, ali i hranu za koju više ne možemo znati odakle nam dolazi, koja joj je zapravo kvaliteta u nutritivnom smislu ni s čime je sve špricana i tretirana kako bi imala savršen oblik, boju i dr.

Teško da nam takva hrana može biti lijek, ali je strašno teško u ovakvoj situaciji previše i birati. Kad god sam mogao pronaći prodavača na tržnici koji ima proizvode iz svog uzgoja kupio bih od njega sve što sam u tom trenutku mogao, ali sam kupovao i u trgovačkim centrima iako sam znao da je upitna kvaliteta kupljenih namirnica. Na sreću, s vremenom sam pronašao dobavljače od kojih mogu nabaviti namirnice iz provjerenog uzgoja za koje sam siguran da nisu špricani i kontaminirani ostalim kemisjskim sredstvima - isto preporučam i drugima kako bi bili sigurni da se doista zdravo hrane.

U početku sam želio svoju borbu voditi isključivo alternativnim metodama - zdravo se hraneći, koristeći usluge bioenergetičara i sl., a ne izlagati se kemoterapiji. Zbog toga sam se nadao da sam na životnoj lutriji izvukao nekog sporo-rastućeg raka s kojim ću imati dovoljno vremena boriti se na taj način. Međutim, život uvijek piše svoju priču i rijetko usliši nečije želje u ovakvim trenucima tako da sam zapravo izvukao upravo suprotno - tip limfoma koji je dosta agresivan i brzo rastući tako da se nisam usudio odbiti kemoterapiju Previše je toga bilo na kocki - u slučaju da ne uspijem supruga bi ostala sama s dvoje djece

Na sreću, imao sam 2-3 tjedna dok se nije točno otkrilo o kojem se tipu limfoma radi, a to sam vrijeme maksimalno iskoristio kako bih što više istražio mogućnosti alternativnih načina borbe protiv raka - većinom se odnose na prehrambene protokole koji se mogu koristiti u borbi protiv raznih oblika raka, a sve te protokole ću detaljno opisati u idućim člancima.

S obzirom da se ja nisam odlučio za točno slijeđenje samo jednog protokola, ja sam sebi pokušao složiti jedan hibrid kako bih u svoju borbu uključio što je moguće više pozitivnih strana iz svakog od navedenih anti-tumorskih protokola. Odlučio sam koristiti sve one stvari koje su bile dozvoljene u svim odabranim protokolima. One stvari koje su bile dozvoljene po jednom protokolu, ali nisu bile dozvoljene u ostalim protokolima ja sam odlučio ne koristiti, odnosno dozvolio bih si povremeno korištenje (npr. jednom tjedno). Neke stvari sam mijenjao (i još uvijek mijenjam) "u hodu", ovisno o tome saznam li u međuvremenu nešto zbog čega bih nešto trebao koristiti više ili manje. Jedino čega se apsolutno cijelo ovo vrijeme pridržavam je to da od trenutka kad sam se odlučio na bespoštednu borbu protiv raka nidam pojeo niti zrno šećera, niti kockicu čokolade, niti mrvicu kolača ili torte - baš ništa od toga jer je to ono što direktno hrani tumorska tkiva i odlučio sam im u potpunosti presjeći dotok hrane.


NEMINOVNO PITANJE - KAD JE SVE POČELO I ZAŠTO SAM SE RAZBOLIO?

Siguran sam da se svatko tko se našao u mojoj poziciji bezbroj puta pitao kako to da sam se razbolio, kad je sve to počelo te da li sam mogao poduzeti nešto kako bih spriječio nastanak i razvoj bolesti ...

Neki nikada neće pronaći odgovor, a možda ga niti ja nikada ne budem našao. Međutim, naslućujem što bi mogao biti razlog pa ću ga sada opisati kako bih upozorio sve ostale koji se možda nađu u sličnoj situaciji reagiraju što brže kako bi možda uspjeli u prevenciji nastanka bolesti.

Naime, u listopadu 2014. godine sam vozeći se u svom automobilu osjetio smrad ispušnih plinova, ali to nije bio smrad od ostalih vozila u prometu jer sam se u tom trenutku nalazio sam na semaforu, a nigdje uokolo nije bilo niti jednog drugog automobila. Smrad se pojačao u idućih 2-3 dana tako da sam vozilo odvezao na servis i zamolio da provjere o čemu se radi. U isto vrijeme sam već otišao do svoje doktorice i objasnio joj da imam problema s neobjašnjivim vrtoglavicama i tada (nažalost) nisam sumnjao na trovanje ispušnim plinovima.

Sa servisa su mi vratili auto i rekli da je s njim sve u redu i da nigdje ne kvar, a da se u autu sigurno ne osjete ispušni plinovi od mog automobila. I tako sam se vozio još tjedan dana Najgore od svega je da sam u tih tjedan dana nekoliko puta u autu vozio i svoju djecu, ali smo zbog nesnošljivog smrada na sreću otvarali prozore.

S obzirom da su moje vrtoglavice već počele poprilično uzimati maha vozilo sam ponovno odvezao u auto servis i rekao da ponovno, i to puno detaljnije, pregledaju vozilo jer se smrad užasno osjeća čim se upali automobil te da nikako ne može biti točno da je sve u redu. Ovaj puta su otkrili da je puklo nekakvo crijevo na spoju s katalizatorom zbog čega su ispušni plinovi kroz ventilaciju direktno ulazili u kabinu

U tom trenutku sam bio samo sretan da je sve popravljeno i da se više ne trujemo, ali je šteta očigledno bila napravljena. Da sam barem odmah krenuo s nekim jakim procesom detoksikacije i izbacivanja teških metala - možda bih uspio sve zaustaviti. Sad kad sam se razbolio malo sam pretraživao koje sve bolesti može uzrokovati trovanje ispušnim plinovima iz auta te je u brojnim web izvorima navedeno da trovanje ispušnim plinovima može uzrokovati rak pluća kao i ostale "krvne rakove" kao što su limfomi i leukemija. Nije teško zaključiti da je meni zbog navedenog trovanja prvo stradala slezena (na kojoj smo i otkrili "nešto što tamo ne bi trebalo biti" za vrijeme sistematskog pregleda), a kasnije se samo nastavilo dalje na limfne čvorove. Vjerojatno to nikada neću moći dokazati i potvrditi, ali vjerojatno je to bio osnovni uzrok i okidač za nastanak mog raka.

Nije da mi to nešto znači, ali čovjeku bude lakše ako barem naslućuje što bi mogao biti uzrok i kad je sve počelo

Još je Hipokrat izrekao ovu čuvenu rečenicu (Hipokrat s Kosa - živio od 460. pr. Kr. do 380. pr. Kr. i bio je najpoznatiji antički grčki liječnik).

U posljednje vrijeme je klasična medicina strašno napredovala, ali to joj ne daje za pravo negirati sve blagodati prirodnih lijekova od kojih se neki koriste već tisućama godina. Ono što najviše boli kad saznamo da imamo rak je činjenica da ćemo jedan veliki dio u borbi protiv te opake bolesti biti prepušteni samima sebi - od liječnika ćemo dobiti vrlo malo (ili nimalo) savjeta kako si dodatno pomoći prehranom jer oni o tome (nažalost) nisu učili na fakultetu

Doslovno, kad sam dobio informaciju da imam rak od hematologa nisam čak dobio niti savjet da iz prehrane izbacim šećere za koje se zna da doslovno hrane tumorske stanice ?!?

Prije primanja prve kemoterapije, znajući da će mi nakon nje oslabiti krvna slika, upitao sam hematologa koje su preporuke po pitanju hrane u iduća 3 tjedna kako bih popravio krvnu sliku, a odgovor koji sam dobio je "Nema nikakvih preporuka po tom pitanju" ?!?

I zbog toga je odlično ukoliko imate podršku obitelji, prijatelja i poznanika koji će vam udijeliti pokoji savjet (pogotovo oni koji su već prošli kroz nešto slično) jer takvi savjeti doslovno vrijede zlata !!! Ja se ovim putem želim zahvaliti baš svima koji su mi na razne načine pomogli svojim savjetima, upućivanjem na osobe od kojih mogu dobiti savjete ili su mi poslali linkove na određene sadržaje na internetu kako bih se što bolje informirao i pripremio za svoju borbu - OD SRCA VAM SVIMA HVALA - NAJBOLJI STE

I zbog toga pišem sve ovo kako bih svime onime što sam ja uspio istražiti i saznati (i isprobati) pomogao svima onima koji će se u nekom trenutku nalaziti tamo gdje sam ja bio prije mjesec i pol dana (i gdje se nalazim sada i gdje ću se nalaziti idućih nekoliko mjeseci) - nadam se da će barem nekome biti korisno, a ako bilo kojim dijelom uspijem pomoći barem jednoj osobi znat ću da se moj trud isplatio i bit ću jako sretan


MI SMO ONO ŠTO JEDEMO, ZAR NE?

S obzirom da sam uvidio da od predstavnika klasične medicine neću dobiti neke odlične preporuke po pitanju prehrane sad kada znam da imam rak, okrenuo sam se samostalnoj pretrazi najvećeg dostupnog izvora informacija - INTERNETA !!! Sva sreća pa imamo Internet Iako uvijek moramo paziti da informacije koje tamo pronađemo budu točne i provjerene.

Kad sam se nakon postavljanja dijagnoze pojavio prvi dan na poslu, jedan kolega s posla me dočekao s pregrštem informacija o kiselo/lužnatoj ravnoteži organizma nakon čega mi je poslao nekoliko linkova na sadržaje koji o tome pišu. Tu je krenulo istraživanje koje se kasnije pretvorilo u nešto puno, puno više. Nakon par dana sam shvatio da nije bitna samo kiselo/lužnata ravnoteža nego još milijun drugih stvari. Zbog toga je izuzetno bitno da odmah u početku shvatimo da nas jedna promjena u načinu prehrane vjerojatno neće izlječiti - najčešće je potrebno napraviti cijeli jedan zaokret u kompletnom životu, a s vremenom će se neke stvari morati čak i korigirati jer ćemo shvatiti da smo neke stvari možda radili pogrešno. Tako je bilo i sa mnom.

Najbitnije je što brže usvojiti činjenicu da smo mi ono što jedemo - vrlo logično. U roku od nekoliko minuta ili sati se ono što pojedemo ili popijemo nalazi u našoj krvi čime se oprskrbljuju naše stanice. Hranjive tvari iz hrane se ugrađuju u naše stanice čime mi doslovno postajemo ono što smo pojeli ili popili.

Shvaćajući navedeno, ja sam već drugi dan krenuo s prehranom kojoj je cilj bio što prije moj organizam prebaciti iz kiselog u lužnato područje, a pratio sam savjete dostupne na stranici KISELO -> LUŽNATO. S vremenom sam neke stvari u prehrani modificirao s obzirom da sam prehranu prilagođavao i ostalim prehrambenim protokolima namijenjenima borbi protiv raka.

Još je Sun Tzu ("Umijeće ratovanja") napisao da je protivnika/neprijatelja potrebno dobro upoznati kako bi ga se moglo pobijediti. Ja ću radije koristiti termin "protivnik" s obzirom da se radi o nečemu što je dio mene pa ne mogu sam sebe nazivati neprijateljem

Upoznati protivnika podrazumijeva otkriti njegove snage i slabosti, a to ujedno znači i otkrivati svoje snage i slabosti. Šahovskim riječnikom rečeno, potrebno je utvrditi koje protivnikove slabosti možemo iskoristiti i napasti, a da pri tome maksimalno iskoristimo snage koje posjedujemo.

KAKO NASTAJE RAK?

Znanstvenici još uvijek nisu u potpunosti sigurni na koji način nastaje rak, ali iz brojnih izvora koje sam istražio sasvim je sigurno da na razvoj kanceroznih stanica utječe nekoliko bitnih stvari:
- razina stresa kojoj smo izloženi tijekom nekog duljeg vremena
- stanje našeg imunološkog sustava
- razvoj upalnih procesa u organizmu (ili samo nekom njegovom dijelu)
- pH područje u kojem se nalazi naš organizam (kiselo ili lužnato područje) - kiselo područje odgovara razvoju kanceroznih stanica dok u lužnatom (alkalnom) području to nije tako
- način prehrane i izvori namirnica kojima se hranimo (neravnoteža Omega 3 i Omega 6 masnih kiselina i dr.)

Lako je zaključiti da bi nakon otkrivanja da smo oboljeli od bilo koje vrste raka što prije trebalo:
- smanjiti razinu stresa kojoj smo svakodnevno izloženi
- probuditi i ojačati imunološki sustav kako bi što prije bio sposoban boriti se s bolešću
- pokrenuti sve što je potrebno kako bi se zaustavili upalni procesi u tijelu
- promijeniti prehranu kako bismo organizam doveli u lužnato područje kako bismo usporili ili onemogućili daljnji razvoj bolesti
- pažljivo birati izvore namirnica kojima se hranimo kako bismo izbjegli daljnje "zagađivanje" organizma štetnim tvarima kao što su teški metali i sl.

Iz svega navedenoga nije teško zaključiti da sam ja zadovoljio baš sve preduvjete za brz i uspješan razvoj svog podstanara, a nisam slušao svoj organizam kad mi je slao signale upozorenja da mi prijeti upravo razvoj neke vrste raka (učestalo vraćanje herpesa i afti što je upućivalo na pad imuniteta, barem 10 godina problema s gastritisom što je upućivalo na to da mi se organizam nalazi u kiselom područu, a o razini stresa i načinu prehrane neću niti pisati ).

KAKO ISKORISTITI SLABOSTI RAKA?

Kad shvatimo da u današnje vrijeme dijagnoza "IMATE RAK!" ne znači nužno i smrtnu presudu (kako je bilo do unazad 20-ak godina) i kad neutraliziramo strahove do kojih definitivno dolazi spoznajom da imamo opaku bolest (što će biti sa suprugom i djecom ako umrem, da li ću pozavršavati započete poslove, strah od nepoznatog jer ne znamo što nas čeka kad započne liječenje i dr.) bitno je preuzeti kontrolu i stvari postaviti onako kako to nama odgovara što znači PREUZETI KONTROLU!

U ovom slučaju je definitivno jasno da smo u prednosti jer imamo prednost domaćeg terena

Dakle, treba iskoristiti domaći teren i protivnika potući do nogu:
- prekinuti mu opskrbu emocijama koje ga hrane (ljutnja, srdžba i sl. tj. eliminirati sve što nam uzrokuje stres i loše raspoloženje)
- prekinuti mu opskrbu hranom kojom se on hrani (ovdje prvenstveno mislim na rafinirane šećere i to na apsolutni prekid unosa bilo kojeg oblika rafiniranih šećera - to nažalost uključuje i čokoladu
- pokrenuti sve što je potrebno kako bismo organizam u što kraćem vremenu prebacili iz kiselog u lužnato područje
- započeti s podizanjem imuniteta kako bi se organizam u što kraćem roku bio spreman boriti s bolešću
- što prije uspostaviti ravnotežu u unosu Omega 3 i Omega 6 masnih kiselina (u početku unositi Omega 3 masne kiseline u što većim količinama kako bi se počela uspostavljati potrebna ravnoteža)

Na sve ovo mi direktno imamo utjecaj i tu definitivno mi imamo prednost domaćeg terena - ništa od ovog nije u "nadležnosti" našeg podstanara koji nas je napao nego direktno u našoj nadležnosti i samo je pitanje koliko ćemo biti spremni unijeti mnoge promjene u naše živote (promjena radnih obveza kako bi se smanjio stres, promjena prehrane i dr.) kako bismo ovu utakmicu riješili u našu korist.

Ja sam u sve ovo krenuo već drugi dan nakon što mi je hematolog rekao da bolujem od raka jer sam imao najveću moguću motivaciju za tako nešto - želim još godinama biti sa svojom djecom, uživati u njihovim životnim uspjesima (i biti uz njih kako bih im pružio podršku u neuspjesima ), biti s njima kad se budu vjenčavali, upoznati svoje unuke i iskusiti još mnogo mnogo drugih lijepih trenutaka sa svojom obitelji, prijateljima i svima ostalima Vjerojatno nema jače motivacije od toga

U nastavku je niz linkova na 11 epizoda serijala "The Truth About Cancer: The quest for the cures" koji mi je dao jako puno informacija o samom tumoru, njegovom funkcioniranju, čime se hrani (tj. čega bih ja trebao manje jesti tijekom ozdravljenja) i kako se boriti protiv njega.

Tijekom cijelog serijala se provlači činjenica da doktori (njih čak 80-ak posto) sami sebi ili svojim bližnjima ne bi propisali kemoterapiju koju propisuju drugima nego bi se i sami podvrgli nekom obliku alternativne medicine.

Bitno je pogledati cijeli serijal (neke epizode možda i više puta), ali je serijal nažalost na engleskom jeziku tako da ovdje ne mogu pomoći onima koji ne razumiju engleski. U idućim člancima ću se potruditi izvući ono bitno što je sadržano u serijalu kako bi svi imali navedene informacije.

Siguran sam da ima i drugih sličnih serijala, ali ja preporučam ovoga jer sam njega odgledao i doista čuo puno korisnih informacija :-)

Molim Vas da mi javite ukoliko su neke epizode duple jer sam možda stavio duple linkove.

U nastavku su linkovi na pojedine epizode:
EPIZODA 1: Modern Medicine & the Cancer Pandemic
EPIZODA 2: Your First Line of Defense
EPIZODA 3: Eliminate these 'Dirty Dozen' to Prevent Cancer
EPIZODA 4: Your Secret Fountain of Youth
EPIZODA 5: Nature's Pharmacy
EPIZODA 6: Clean Foods & the Cancer Free Diet
EPIZODA 7: Diagnostic Do's & Don'ts Proven Treatment Protocols - prvi dio
EPIZODA 8: Diagnostic Do's & Don'ts Proven Treatment Protocols - drugi dio
EPIZODA 9: Diagnostic Do's & Don'ts Proven Treatment Protocols - treći dio
EPIZODA 10: Doctor's Orders
EPIZODA 11: How to Survive & Thrive

Sigurno je da nitko u svom životu ne želi čuti da mu doktor kaže "Imate rak!". Ne bih to poželio nikome jer uopće nije ugodno, koliko god čovjek bio spreman na tako nešto nakon par mjeseci razno-raznih pretraga.

Nije čak teško spoznati da imaš rak, teže je tu vijest prenijeti svojim bližnjima - ne bih to želio nikada više proći.

Kao što ćete vidjeti u ostalim tekstovima, ja neću izbjegavati riječ RAK kao što mnogi rade i kažu da ne mogu izgovoriti tu riječ. Možda sam u krivu, ali smatram da to čudo treba zvati baš tim imenom kako se ne bismo zavaravali da se radi o nečem bezazlenom nego upravo o tome o čemu se radi (nema zabijanja glave u pijesak nego gledanje protivnika direktno u oči).

Siguran sam da trenutak u kojem se otkrije postojanje bilo kakvog oblika malignog tumora kod neke osobe zauvijek promijeni ostatak života te osobe. Siguran sam i da izlječenje znatno ovisi o tome kako se osoba postavi u trenutku spoznaje da je bolesna. Naravno i da je bitno o kojoj se vrsti tumora radi i u kojem se stadiju nalazi, ali vjerojatno se 90% nalazi u glavi tj. u stavu.

Ako se u tome trenutku paraliziramo (poput antilope koja primijeti lava, ali se nada da on nju neće primijetiti) velika je vjerojatnost da ćemo izgubiti vrlo dragocjeno vrijeme jer - mi se njemu (nažalost) više ne možemo pritajiti On je već tu - u nama i treba brzo reagirati jer tada počinje sigurno najveća borba u životu svih onih koji su čuli rečenicu "Imate rak!" - borba za taj isti život !!!

JA SE TEBE NE BOJIM !!!

Vrlo bitno je što prije zbrojiti se i reći ovom našem "podstanaru" rečenicu poput: "JA SE TEBE NE BOJIM !!!" Onog trenutka kad preuzmemo kontrolu i otklonimo svaki strah da ćemo izgubiti bitku stvorili smo najbolje moguće preduvjete za ostvarivanje najdraže i najslađe pobjede u svom životu I slobodno svaki dan ponovite "JA SE TEBE NE BOJIM !!!" milijun puta kako biste mu dali do znanja da Vi imate kontrolu i da ste dovoljno hrabri da se suočite s bolešću te da ćete ju riješiti u svoju korist

Ja sam to napravio već drugi dan nakon što mi je hematolog rekao da se radi o tumoru limfnih čvorova - kupio sam sokovnik i drastično promijenio svoju prehranu. Izbacio sam iz prehrane sve izvore rafiniranih šećera (sve namirnice u kojima se rafinirani šećeri mogu nalaziti i u tragovima jer se rak hrani upravo rafiniranim šećerima), tjesteninu i kruhove od bijelog brašna, glaziranu rižu, svu konzerviranu hranu, crveno meso, masnoće životinsjog porijekla i još mnogo toga (o svemu tome ću pisati više u idućim člancima).

Umjesto svega toga uveo sam prehranu baziranu na svježe cijeđenim sokovima od povrća (od čega najviše od mrkve) i voća (znatno manje zastupljeno od sokova od povrća) uz brojne dodatke prehrani kako bih što prije podigao imunitet i pripremio se za bespoštednu borbu sa ovim čudom koji me spopao

KAKO SAM JA OTKRIO DA IMAM RAK?

Na svoju sreću, prošlo ljeto sam po drugi puta "sredio" svoje lijevo koljeno nakon čega sam odlučio otići na operaciju i "pokrpati" prednji križni ligament kako u starosti ne bih žalio za propuštenom prilikom. Kažem "na sreću" jer sam nakon te ozljede platio policu dodatnog osiguranja koja mi je pokrivala troškove sistematskog pregleda, magnetske rezonance (koju sam planirao iskoristiti za snimanje koljena) i dr.

I kako to često biva, život ima neke druge planove Ako se u trenutku odlaska na sistematski pregled osjećaš dobro i nemaš baš nikakvih zdravstvenih tegoba, baš i ne očekuješ da će ti na njemu otkriti nešto što će se kasnije "pretvoriti" u rak. Očekuješ da će ti reći da si malo predebeo (kao što su i rekli ), da ti je možda slaba krv, da imaš povišen kolesterol i sl., ali ne očekuješ baš rak. I tako su meni otkrili "nešto" na slezeni nakon čega su uslijedila 2 mjeseca razno-raznih pretraga (biopsija koštane srži, razne krvne pretrage, biopsija slezene i na kraju CT toraksa). Tek se na CT-u vidjelo da se tu nešto događa tj. da imam umnožene i dosta uvećanih limfnih čvorova.

Nakon što je napravljena biopsija čvora na vratu, hematolog je rekao:"To što imate je pravi rak. Ako ga ne bismo liječili on bi dosta brzo rastao jer se radi o agresivnom tipu i s vremenom bi vas ubio!"

To je rečenica koju vjerojatno nitko ne želi čuti - nikada u svom životu :-)

Oznake: tumor, rak